Selen je jedan od najvažnijih elemenata imuniteta čovjeka. Nedostatak selena rementi funkciju imunog sistema, smanjuje broj leukocita i funkciju timusa. No, čak i osobe, koje imaju dovoljno selena u serumu nakon uzimanja dodataka selena povećava se aktivnost limfocita i prirodnih stanica ubojica.
Selen je sastavni dio enzima glutation peroksidaze, koja je važna u zaštiti organizma od prevelike količine slobodnih radikala, a koji su odgovorni za čitav niz bolesti.
Selen je i antioksidans, kao bitan element u zaštiti organizma od štetnog djelovanja kisika. Selen štiti organizam i od otrovnog djelovanja teških metala, kao što su kadmij, olovo, arsen i živa.
Do nedostatka selena može doći zbog nepravilne prehrane namir-nicama, koje su prerafinirane i industrijski prerađene ili su proizvedene na tlu, koje je siromašno selenom. U slučaju nedostaka selena dolazi do degenerativnih promjena i pada imuniteta, zbog oslabljele obrane organizma od slobodnih radikala.
Prevelik unos selena (veći od 4-5 [mg/dan]) može biti štetan. To naročito vrijedi za hranu proizvedenu na tlu, koje je jako bogato selenom ili usljed konzumacije biljaka iz porodice Astragalus, koje mogu akumulirati u sebi velike količine selena, ali i unošenjem selena preko suplemenata. Simptomi toksičnosti selena su gubitak kose, promjene na noktima, zamor, mučnina, povraćanje, periferna neuropatija i metalni okus.
Selen
u ishrani: kora bubrega, pankreas, jetra, hipofiza, pivski kvasac
(“faktor 3”), prokelj, paradajz, luk, tunjevina, haringe, mekinje,
pšenične klice, svo zrnevlje