srijeda, 21. rujna 2016.

kalcij-um

Kalcij je esencijalni makromineral najzastupljeniji u ljudskom organizmu. On predstavlja čak 1.5 do 2 % ukupne tjelesne mase, od čega je više od 99 % koncentrirano u kostima i zubima, a ostatak je dio izvanstaničnog kalcija u krvi, limfi i drugim tjelesnim tekućinama. Ovaj se kalcij u tjelesnim tekućinama mijenja 20-30 puta dnevno, dok se kalcij u kostima zamjenjuje svakih nekoliko godina.

Unutar-stanični kalcij djeluje kao prenosilac poruka, koji omogućuje stanicama odgovarajući odgovor na hormone i neurotransmitere. Pokretanje kalcija iz unutarstaničnih tvorevina (mitohondrijii, endoplazmatski retikulum) u citosol izaziva kontrakciju, sekreciju i diferencijaciju stanice, kao i pokrete same stanice. Kalcij ima vrlo važnu ulogu u djelovanju enzima (zgrušavanje krvi), prijenosu impulsa, mišićnoj kontrakciji, regulaciji srčanih otkucaja, kao i u mnogim drugim fiziološkim funkcijama. Za održavanje neophodne količine kalcija u organizmu (homeostaze) zbog varijabilne prehrane i različitih potreba u različitim životnim dobima i stanjima brinu se hormoni. Paratiroidni hormon, kalcitonin i vitamin D zajednički kontroliraju apsorpciju kalcija iz crijeva, reapsorpciju u bubrezima, kao i metabolizam kostiju.

Apsorpcija kalcija

Apsorpcija kalcija odvija se u crijevima na tri načina. Jedan je aktivni transport, koji se uglavnom odvija u dvanaestercu i proksimalnom jejunumu, a koji je reguliran vitaminom D uz uključenje kalbindina – (proteina, koji veže kalcij). Kako hrana ovdje najduže stoji, ovdje se apsorbira najveća količina kalcija.

Drugi način apsorpcije kalcija je pasivni put u tankom crijevu. On je ovisan o količini i bioraspoloživosti kalcija u hrani.

Kalcij može biti apsorbiran i u debelom crijevu. Oko 4% kalcija iz hrane se apsorbira ovim putem, a veći je kod osoba, koje bilo zbog kojeg razloga, imaju smanjenu apsorpciju u tankom crijevu. Također, debelo crijevo ima važnu ulogu u apsorpciji kalcija u stanjima njegovog nedovoljnog unosa hranom, jer je poznato, da crijevne bakterije mogu razgraditi inače netopive spojeve kalcija s uronskom kiselinom i biljnim vlaknima, ako je hrana bogata biljnim vlaknima.

Dio kalcija se izlučuje stolicom, u koju ulazi i kalcij iz žuči, čiji se opet dio ponovno apsorbira (oko 30%). Dio kalcija se izlučuje i urinom. Oko 50% urinom izlučenog kalcija nalazi se u ioniziranom obliku, a ostatak je u spojevima sa sulfatima, fosfatima, citratima i oksalatima.

Količine izlučenog kalcija iz organizma povezane su sa starošću. U toku puberteta izlučena količina je smanjena, a raste u odrasloj dobi i posebno nakon menopauze kod žena. Ponovno nakon 65-te godine izlučivanje kalcija iz organizma se smanjuje.

Velik unos bjelančevina dovodi do pojačanog izlučivanje kalcija urinom. Relativno visok postotak fosfora u hrani smanjuje ovaj efekt. Ali i velik unos rafiniranih i koncentriranih ugljikohidrata, od kojih nastaje inzulinska rezistencija, dovodi do pojačanog izlučivanja kalcija. Povećano izlučivanje kalcija urinom uzrokuje i kofein, te povećani unos kuhinjske soli.

Kalcij i osteoporoza

Osteoporoza je naziv za gubljenje koštane mase i nastanak krhkih i lomljivih kostiju. Kod ljudi oba spola dolazi do smanjenja koštane mase nakon 40 godina života, ali zbog neposredne povezanosti hormona estrogena i gubitka kalcija, ova je pojava značajnija kod žena. Osteoporoza predstavlja gubitak oba matriksa kostiju (mineralnog i nemineralnog – uglavnom proteinskog).

Kad postoji samo gubitak kalcija, tada govorimo o osteomalaciji (omekšanju kostiju). Osteoporoza je mnogo složeniji poremećaj, koji uključuje i gubitak proteinskog nosača i minerala (uz kalcij, uključeno je još barem desetak minerala). Kod osteomalcije zbog nedostatka D vitamina nedovoljno se resorbiraju kalcij i fosfor, pa kod djece nastaje rahitis. Kod odraslih se D vitamin često nedovoljno apsorbira, pa je opet posljedica nedovoljna apsorpcija kalcija.

Osteoporoza je kompleksno stanje, koje uključuje hormonalne, prehrambene, okolišne faktore kao i stil života. Nedovoljan unos kalcija i drugih minerala i vitamina, te moguće i druge greške u prehrani (neuravnotežena prehrana) su bitni elementi rizika za nastanak osteoporoze.

Također, premalo ili previše magnezija, te fosfora u prehrani remeti apsorpciju kalcija. Uzimanje kalcija sa željezom remeti apsorpciju oba minerala. Previše kalcija opet remeti apsorpciju cinka, kao i obratno, previše cinka remeti apsorpciju kalcija.

Povećani unos kalcija putem prehrane ne može štetiti, jer se višak kalcija ne apsorbira u organizam, nego se izlučuje putem stolice. Opasnost za pretjerani unos kalcija može nastati prilikom nekontroliranog uzimanja dijetetskih pripravaka, što može dovesti do ovapnjivanja mekih tkiva u organizmu.

 Kalcijum u ishrani: mleko (1g na 1/4 litra), mlečni proizvodi, sir, jogurt, lisnato zeleno povrće, kelj, voćni sokovi (jagode), riblja krljušt, koštano brašno, dolomit, badem, jetra, šećerni sirupi