Jod je dio hormona štitne žlijezde, tiroksina, tetrajodtironina i trijodtironina. Ovi hormoni su bitni za regulaciju staničnog metabolizma.
Nedovoljni unos joda jedan je od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. Nedostatak joda kod odraslih osoba dovodi do gušavosti. Taj problem se danas rješava jodiranjem kuhinjske soli, prvenstveno one, koja nije dobivena iz mora. Pripremanje hrane kuhanjem gubi se preko polovice joda sadržanog u namirnicama.
Osim gušavosti, nedostatak joda je izrazito opasan kod novorođenčadi, male djece i mladeži, jer može biti uzrokom fizičke i mentalne zaostalosti, te povećane osjetljivosti prema ionizirajućem zračenju (radioaktivnost, rentgen i UV zračenje).
Dugotrajno unošenje joda u većim količinama može izazvati poremećaj, koji se naziva jodizam. Simptomi su drhtavica, mršavljenje, pospanost, oticanje vijeđa, akne, kašalj i jaki proljevi. Višak joda može uzrokovati i suprotne efekte, kao što je smanjeno izlučivanje hormona štitne žlijezde, koja opet vodi u gušavost.
Jedan od izvora je i kuhinjska sol koja se jodira. Neke namirnice, kao
što su kupus, kelj i brokula, sprječavaju iskorištavanje joda pa ih je
potrebno izbjegavati ako štitnjača radi slabo ili ako se uzima terapija
za štitnjaču.
Jod u ishrani:
jodirana so, crni luk, produkti mora (riba, morska trava, suve morske
alge itd.), biljke koje rastu uz morsku obalu, povrće iz zemljišta
bogatog jodom (gde nema guše), pečurke, jetreno ulje bakalara;