zdravo konzerviranje

Da li je sušenje voća i povrća zdravo?

Hrana u toku sušenja poboljšava svoju prirodnu aromu i ima veći sadržaj šećera, što joj u odnosu na sveže pojačava intenzitet ukusa!
Bez vode nije moguć nijedan oblik života, što znači da se dehidratacijom (oduzimanjem vlage) potpuno i trajno zaustavlja aktivnost mikroorganizama iz hrane. Jedna od prednosti koju ima sušenje voća i povrća u odnosu na druge vrste konzerviranja jeste to što se tako osušene namirnice mogu ponovo hidrirati i koristiti kao sveže, bez narušavanja kvaliteta...

Hrana u toku sušenja poboljšava svoju prirodnu aromu i ima veći sadržaj šećera, što joj u odnosu na sveže pojačava intenzitet ukusa.

Sušenjem se čuvaju važne hranljive materije koje se tokom kuvanja trajno gube, a za razliku od zamrzavanja hrane, minimalno se menja kvalitet namirnica, pa se tako sadržaj vitamina A (beta karotena), hranljivih vlakana, saharida, kalijuma,selena,magnezijuma i natrijuma ne menja ili se tek vrlo malo smanjuje.

Kalorijske vrednosti sušene hrane ostaju iste ih se povećavaju, dok je procenat soli i masnoća nešto niži. Sušeno voće se može konzumirati umesto kupovnih grickalica, koje sadrže mnogo holesterola i veštačkih aditiva, te ih treba izbegavati.

Takođe, od njega se mogu praviti kolači ili kompot, kojem se dodaje malo limuna i meda, što je prava zimska vitaminska bomba.

pomoć bolesnim

Šta jesti kad ste bolesni?

Što jesti kada ste prehlađeni, imate virozu ili gripu? Uz već doboro poznati limun, mogu pomoći i neke ne tako razvikane namirnice

Hrana zauzima vrlo važno mjesto u borbi protiv raznih bolesti – kako ozbiljnih tako i onih svakodnevnijih poput prehlade ili gripe. I dok je većina ljudi dobro informirana o namirnicama koje valja konzumirati kada se organizam bori s nekom opasnom bolešću, malo je onih koji znaju kakva hrana pomaže u boljem i bržem svladavanju manje opasnih zdravstvenih stanja.

Već je dobro poznato da čaj pomaže kod grlobolje i sprečavanja upala. Vrlo je koristan zeleni čaj i to za gotovo svako stanje jer je bogat antioksidansima, a upravo oni pružaju potporu organizmu u borbi protiv infekcije. Također može pomoći i topla limunada. Citrusi imaju puno vitamina C, ali mit je kako ćete zbog toga brže ozdraviti. No, mekani sloj na narandžama, limunu ili grejpu sadržava flavonoide koji će osnažiti imunitet pa ćete prije ozdraviti.

Pileća supa tradicionalno se smatra lijekom, posebno u hladnijim razdobljima. Pileća supa ne samo da je topao i hranjiv obrok već naučnici tvrde kako postoje dokazi da upa pomaže u smanjenju aktivnosti bijelih krvnih ćelija. Upravo te ćelije odgovorne su za respiratorne probleme koji se često javljaju za vrijeme prehlade.

Vjerovali ili ne, i crno vino je dobar saveznik u borbi protiv prehlade. Naime, crno vino sadržava antioksidanse koji pomažu organizmu u borbi protiv infekcije, posebno disajne. Ipak, s vinom oprezno! Ako pijete tablete, alkohol ne dolazi u obzir.

Vjerovatno vam je poznato kako začinjena hrana zna potjerati suze na oči, ali će vam pomoći da nos bude prohodniji. Zato se slobodno prepustite hrenu ili ljutim papričicama ako to volite.

Istraživanja su pokazala da je đumbir nevjerovatno učinkovit u sprečavanju i smirivanju mučnina ili drugih želučanih tegoba poput zatvora, nadutosti i povraćanja. Stoga u slučaju ovih problema popijte šoljicu čaja od đumbira. Dokazano je i da je đumbir odličan saveznik u borbi protiv prehlade i gripe, a kombinacija đumbira, limuna i meda pobjeđuje sve infekcije.

Soda bikarbona vrlo je čest sastojak lijekova za smirivanje želuca. Naime, soda bikarbona djeluje uz pomoć hemijske reakcije s viškom želučane kiseline što rezultira više neutralnim pH u želucu. Otopite čajnu kašičicu sode bikarbone u čašu vode te ispijte. Miks vode i sode bikarbone predstavlja jeftin i praktičan lijek za smirivanje želuca, ali i crijeva što se često javlja kao popratni simptom različitih zdravstvenih stanja.

optimalno zdravlje

Zdravijim namirnicama do optimalnog zdravlja

Rafinisane namirnice bi trebalo zameniti integralnim zrnima, voćem i povrćem. Vlakna, naročito pektin iz voća i alginati iz algi, pomažu eliminisanju suvišnog holesterola iz tela.

Mnogo ljudi danas ima problema sa povišenim holesterolom. I pitaju se kako da te probleme reše. Kao i kod drugih hroničnih problema, rešenje ne dolazi preko noći. Jer, ni zdravstveni problem nije nastao odjednom.

Šta jesti?

Za sniženje holesterola u krvi (do 30%) preporučujem sledeće namirnice:

beli luk (2 čena ili 600 mg u kapsulama), crni luk (1/2 glavice), geršla (3 činije kuvane), grašak (pola činije), jogurt (3 šolje obranog), krompir (3/4 činije), kuvani kukuruz šećerac (pola činije), šargarepa (2-3 korena), šljive (5 plodova), banana (1 i 1/2 osrednja), vino (1 čaša), pasulj; salata; soja;

Najbolje je koristiti maslinovo i suncokretovo hladno ceđeno ulje, a korisno je i da se mešaju.

Voće i sokove poželjno je konzumirati, ali češće sveže voće nego sok, radi biljnih vlakana.

Prednost treba dati i proizvodima od celog zrna i proizvodima od raznog zrnevlja (integralni hleb, ovsene pahuljice, cerealije za doručak, testenine od integralnog brašna).

Ribu bi trebalo konzumirati najmanje 2 puta nedeljno, tj. ukupno 500 g, radi omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja.

Šta izbegavati

Mnogi ljudi zamenjuju namirnice bogate holesterolom onim veštačkim, tipa margarina, majoneza, kremova, itd. Ali, ne postoje dokazi da ove namirnice sprečavaju srčane probleme.Pored toga, one sadrže razne dodatke koji mogu da stvore predispoziciju za pojavu raka.

Namirnice koje sadrže rafinisani šećer vode nezdravom nagomilavanju masti u jetri i tkivima. One smanjuju i nivo zdravih HDL (tzv. "korisni holesterol"), a povećavaju nivo LDL (tzv. "štetni holesterol").

Mnogi lekovi, uključujući steroide i kontraceptivna sredstva, mogu da povećaju holesterol i trigliceride i da unište hranljive sastojke potrebne za održavanje normalnih nivoa. Suvišne količine proteina i kuvane hrane takođe mogu da unište hranljive sastojke koji kontrolišu holesterol.

Opšta strategija

Lekove za smanjenje holesterola bi trebalo izbegavati (izuzetak su drastična povećanja holesterola), jer neki od njih mogu biti toksični za jetru, a neki imaju i kancerogena svojstva.

I male količine polinezasićenih masnih kiselina koje se nalaze u hladno ceđenim (nerafinisanim) uljima mogu da snize masnoće.

Izgleda da vežbanje i kretanje pomažu povećanju HDL i smanjenju LDL, iako može da prođe i po nekoliko meseci pre nego sto dođe do vidljivih promena.

Dodaci koji su značajni za kontrolu holesterola i koji drže nivo masnoća pod kontrolom su: đumbir, beli luk i gljiva šitake, koji smanjuju holesterol i trigliceride koje proizvodi jetra. Osim toga, beli luk i razređuje krv, umanjujući tako šanse da nastanu opasni krvni ugrušci.

Upozorenje: Dijete sa veoma niskim unosom masti smanjuju nivo korisnog HDL holesterola

kontrola krvi

Svaki poremećaj u organizmu odražava se na količinu određenih pokazatelja u krvi. Zato se i kaže da je krv – ogledalo zdravlja...

Jedan od boljih načina da čuvamo svoje zdravlje i blagovremno sprečimo njegovo pogoršanje ili razvoj bolesti jesu laboratorijske analize krvi, bar dva puta godišnje.

Krv je ogledalo zdravlja i sadrži sve produkte našeg metabolizma, pa se bilo kakav poremećaj na nivou ćelije, ili organa - jetre, bubrega, srca - odražava u količini određenih pokazatelja u krvi.

Tako nas količina masnoća u krvi upozorava na stanje krvnih sudova, mogućnost infarkta ili moždanog udara. Naša populacija, uglavnom zbog nemaštine i neznanja, malo vodi računa o pravilnoj ishrani.

I propisana vrednost lipidnog statusa, odnosno nivoa masnoća u krvi, u našoj zemlji je viša nego u razvijenim zemljama Zapada, baš zato što unosimo previše masti, testa i belog šećera.

Holesterol i dobar i loš

Analizom krvi brzo i pouzdano dobijamo jasnu sliku količine masnoća u krvi, odnosno ukupnog holesterola, triglicerida, HDL-a - takozvanog dobrog holesterola koji služi da se izgrade zidovi krvnih sudova - i LDL-a, odnosno lošeg holesterola, odgovornog za stvaranje naslaga na zidovima krvnih sudova i ubrzavanje aterosklerotskih procesa, odnosno zakrečavanja krvnih sudova.

Jednom rečju, masnoće u krvi odgovorne su za opšte stanje krvnih sudova, pa samim tim i za infarkt srca, ili moždani udar. U Evropi smo, nažalost, pri samom vrhu lestvice po broju infarkta i moždanih udara, a posebno zabrinjava činjenica, da je među obolelima sve više mladih ljudi, onih ispod 40, pa čak i ispod 30 godina.

Redovne analize krvi najbolji su način da proverimo ove važne parametre i na vreme korigujemo ishranu, sprečimo bolest ili na vreme potražimo lekarsku pomoć.

Poštujte “zlatno pravilo”

Kada želimo da proverimo nivo masnoća u krvi, važno je da pre odlaska u laboratoriju od poslednjeg obroka prođe najmanje 12 sati. Ovo je zlatno pravilo, kako bi nalaz bio ispravan i rezultati pokazali realno stanje zdravlja.

U protivnom, ukoliko se hrana još nije prenela do tkiva i organa i nalazi se u obliku čestica u krvi, pokazaće se lažno visoke vrednosti triglicerida, lošeg holesterola LDL-a, ili dobrog holesterola HDL-a. Isto važi i kada je u pitanju nivo šećera u krvi.

Sprečite pojavu dijabetesa

U svetu i kod nas broj obolelih od šećerne bolesti naglo raste. Redovne kontrole nivoa šećera u krvi, bar dva puta godišnje, čak i ako ne osećate nikakve tegobe, siguran su način da na vreme otkrijete opasnost i odmah, uz lekarski savet, predupredite razvoj bolesti.

Dozvoljeni nivo glukoze u krvi kreće se od 4 do 6,1 milimola po litru. Kod dece su ove vrednosti niže, a kod starijih ljudi, posebno onih preko 60 godina, blago povišena vrednost iznad dozvoljene granice, odnosno preko 6, 1, uobičajena je pojava i ne predstavlja alarmantno upozorenje.

Međutim, ukoliko se vrednosti preko 6, odnosno preko 8, pojavljuju u kontinuitetu, onda je to jasan signal da nešto nije u redu sa metabolizmom i da pacijent ima dijabetes ili šećernu bolest.

mudrost tijela

Ako vaše telo još uvek čuva svoju mudrost, ili njen najveći deo, zašto ono ne može da mnoge namirnice koje kupujete, prepozna kao loš izbor za vas? Glavni deo toga leži na našoj permanentnoj intoksikaciji, ali ništa manji nije i značaj i nedostatak informacija o zamkama upotrebe riskantnih namirnica...

Tajna je u dodacima

Postoji veoma logičan razlog. Proizvođači hrane su daleko dogurali u veštini da obmanu naš prirodni osećaj. So, šećer, prženje i veštački ukusi obavljaju najveći deo tog posla, upozorava dr Hulda Reger Klark (autorka knjige "Terapija za sve bolesti")...

Kad biste slušali mudrost svoga tela...

1. Klonili biste se namirnica prženih u dubokom ulju (npr. pomfrit); bezbroj puta prerađena mast koja kaplje sa njih naprosto bi vam ubila apetit.

2. Rekli biste "ne, hvala" hrani iz konzerve i niklovanom priboru za jelo (industrijski majonez, npr. rastvara nikl sa pribora za jelo!!!)

3. Morali biste da se silom naterate da pojedete hleb iz samousluge (jer bi vam mirisao na kvasac i kiselinu).

4. Okanili biste se keksa i kolačića, posebno sa šećernom glazurom (bez koje su potpuno bezukusni).

 ...nego biste:

1a. ... ih zamenili kuvanim ili pečenim namirnicama (npr. pečenim krompirom).

2a. ... kupovali samo svežu hranu – onu koja vam je trenutno dostupna.

3a. ... zamenili pomenuti hleb iz samoposluge beskvasnim hlebom koji biste sami napravili, ili onim koji prave manje (neindustrijske) pekare.

4a. ... koristili sušeno voće, malteks ili (kvalitetan) med.

Neke vrlo važne napomene o plesnjivoj hrani:

Naravno, svi znamo da je plesan "loša, loša,  loša". Ali, naše telo je naviklo da so, šećer i slične ukuse tumači kao "dobro, dobro, dobro".

Kad npr. pomešamo plesan i so, šta će naše telo pročitati? So kao "dobra" namirnica će u čulu ukusa uvek pobediti.

Dodaje se sve više jakog, uglavnom industrijskog (veštačkog) ukusa. Poznata vam je verovatno priča o (mono)natrijum glutaminatu. Proizvođači se ne zaustavljaju dok ne ostvare profit. Posledica je da možda jedete trulu, plesnjivu hranu, a da to ne znate.

vrijednost sjemena

Seme bundeve je bogato cinkom koji povoljno utiče na funkciju prostate. S druge strane, stariji muškarci bi trebalo da uzimaju hranu bogatu cinkom i zbog toga što ona pozitivno deluje na kosti...

Cink iz bundeve štiti kosti

Iako se osteoporoza najčešće vezuje za žene u postmenopauzi, ona predstavlja rizik i za starije muškarce: 1 od 8 muškaraca starijih od 50 godina doživi prelom usled osteporoze.
Istraživanje u kojem je učestvovalo 400 muškaraca starosti od 45 do 92 godine, objavljeno u Američkom časopisu za kliničku ishranu, otkriva jasnu vezu između malog unosa cinka putem hrane i osteoporoze (najugroženiji su kukovi i kičma).
Pored cinka (17,1% dnevnih potreba), četvrt šolje semena bundeve sadrži 46,1% dnevnih potreba za magnezijumom, 28,7% za gvožđem, 52% za manganom, 24% za bakrom i 16,9% proteina.

Susam protiv holesterola

Fitosteroli su sastojci koji imaju hemijsku strukturu sličnu holesterolu, a kada su u dovoljnoj meri prisutni u ishrani, veruje se da mogu da redukuju nivo holesterola, poboljšaju imunitet i smanje rizik od određenih vrsta raka. U Časopisu za poljoprivrednu hemiju i hemiju hrane objavljeno je koliko fitosterola sadrže semenke. Najviše fitosterola se nalazi u suncokretovom (270-289mg/100g) i semenu bundeve (265mg/100g).
Susam ima najviši ukupni nivo fitosterola (400-413mg/100g) od svih semenki.

Laneno seme skida pritisak

Laneno seme snižava holesterol, štiti od srčanih bolesti i kontroliše visok pritisak. Zbog visoke koncentracije rastvorljivih vlakana, mleveno laneno seme smanjuje probleme sa konstipacijom, hemoroidima, divertikulama. Takođe, laneno seme snižava rizik od raka dojke, debelog creva, prostate, za šta su zaslužni fitosteroli.

Suncokret da usporite starenje

Suncokretovo seme je najbolji izvor vitamina E, antioksidanta važnog za zdravlje, piše u USDA bazi podataka o hranljivim sastojcima namirnica: 28g na ulju pečenog suncokretovog semena obezbeđuje 76% preporučene dnevne doze vitamina E.

Smatra se da tokoferoli, glavni elementi vitamina E, imaju važnu ulogu u sprečavanju bolesti koje su u vezi sa starenjem, kao što su kancer i bolesti srca.

Grickajte susam da očistite arterije

Susam štiti žene u postmenopauzi od srčanih bolesti koje ugrožavaju žene starije od 50 godina, rezultati su novih istraživanja.
Pečeni susam je popularni deo tradicionalne azijske kuhinje. U azijskim zemljama se smatra da susam deluje protiv starenja.Susam (i susamovo ulje) su odličan izvor nezasićenih masti, vitamina E i fitosterola.
Novo istraživanje objavljeno u Časopisu za ishranu otkriva da mleveno prženo seme susama snižava holesterol kod žena u postmenopauzi.
U istraživanju su žene uzimale 50g (malo više od 3 kašike) mlevenog susama svakog dana tokom pet nedelja. Rezultat: za 5% snižen nivo holesterola, a za 10% LDL (lošeg) holesterola, povećan nivo vitamina E u krvi i usporena oksidacija LDL holesterola (proces koji se vezuje za zakrečenje arterija, ili aterosklerozu). Ovo otkriće ukazuje da susam može da spreči srčana oboljenja na najmanje dva načina.
Crni je ipak bolji

Japanski naučnik Kikuči, profesor iz Laboratorije za hranu u Cukubi, smatra da je seme crnog susama bolje od svetlog.
On smatra da crni susam blagotvorno deluje kod bolesti bubrega i jetre, te da predstavlja odličan izvor kalcijuma (1g crnog susama sadrži 85mg kalcijuma, dva puta više od belog susama). Crni susam, takođe, ima visok nivo proteina, gvožđa, magnezijuma i esencijalnih masnih kiselina.

prilagodljivost

 Više od reči - prilagodljivost!

Da li ste primetili sa koliko naslađivanja vas, ljubitelje zdravije hrane, posmatraju oni koji ne vode računa o tome šta i koliko jedu – kada vide da ste (uprkos vašim zdravim nastojanjima) prehlađeni? Ne dajte se malodušnosti, čovek uči dok je živ i negde svakako postoji greška, samo je treba pronaći...
Nećemo, valjda, za prehladu ponovo kriviti viruse? Većina ljudi i dalje za tako nešto na optuženičku klupu sasvim neopravdano i nepravedno stavlja sve viruse i najveći broj bakterija. Siroti, mikroskopski grešnici, kao sva druga bića, samo žele da se prehrane. Mi ih nismo pozvali, sami dođu. Ali, zašto baš sada, zimi, zar nije dovoljno što je hladno, što smo pod teretom jakni, čizama i temperaturnih minusa?
Ponekad izgleda da je uzaludno govoriti i pisati o tome da je zimska „najezda“ virusa i bakterija nešto što ne odgovara istini, da mikroorganizmi nisu krivci za pad našeg imuniteta, jer da je tako, sva bića (od ptica i lisica do pasa lutalica) bi se prehlađivala. Nije stvar ni u stresu; zar se nismo „dogovorili“ da smo pod stresom 12 meseci u godini, pa ipak, najčešće se prehlađujemo upravo zimi. Biće da je mnogo lakše okriviti drugoga; nepreuzimanje sopstvene odgovornost je oduvek bila slabost „sa ljudskim likom“. Istina je na sasvim suprotnom „kraju štapa“ jer najvažniju imunoprotektivnu ulogu ima ne samo (biljna) hrana koju jedemo nego i specifičan (zimski) način na koji tu hranu pripremamo. Za one koji biraju čime će se hraniti, od izuzetne važnosti je poznavanje energetskih svojstava namirnica. To je grm, tu je zec.

recept - ražnjići

 VEGANSKI RUČAK

Ražnjići od tikvice, šargarepe i čeri paradajza

Veg(etarij)anski ražnjići, ukrašeni trakicama od povrća kao što su tikvice i šargarepa, zabavniji su od klasičnih, jer vam dopuštaju kreativnost u aranžiranju ali i veće bogatstvo u upotrebi sezonskog povrća...

Potrebno vam je:  

1 tikvica, narendana na široke trake ljuštačem za povrće
1 manji patlidžan, narendan na široke trake ljuštačem za povrće
1 šargarepa, narendana na široke trake ljuštačem za povrće
1/2 glavice luka, iseckana na krupnije komade
6 pečurki (bukovače, vrganji, šitake...), isečenih na kriške
15 čeri paradajzeva
1 paprika, isečena veće komade

*možete dodati i masline, tofu, komadiće sejtana ili nešto drugo po vašem ukusu

za dresing:

3 kašike maslinovog ulja
1 kašika paradajz sosa
1 kašika meda
1 čen belog luka
malo narendanog đumbira

Priprema:

Sve sastojke za dresing sjedinite u blenderu. Igrajte se aranžiranjem povrća, nabadajući na štapiće za roštilj trake tikvice, šargarepe i patlidžana i stavljajući zalogaje ostalog povrća između. Napravite različite varijante, tako da bi bio po jedan ražnjić za svačiji ukus, a i da bi se zakuska učinila raznovrsnijom. Kuhinjskom četkicom namažite ražnjiće dresingom. Pecite na grilu ili na suvom tiganju ako ste kod kuće. Na kraju možete i zarolati ražnjić u tortilju.

*ukoliko pečete ražnjiće na grilu, navlažite štapiće pre pripreme da ne bi goreli...

pitanje i odgovor

Vegetarijanstvo

Pitanje: Poštovani, gotovo na sve strane nas bombardiraju člancima o pozitivnim stranama vegetarijanstva no ja iz osobnog iskusta vidim i više nego negativne strane- umor , malaksalost, anemičnost... Negdje sam pročitala da ako duže vrijeme ne jedete meso gubite i želju za sexom pa me zanima je li to točno? I imali li vegetarijanstvo uopće neke veze sa seksualnošću? I mozete li napisati neke loše strane vegetarijanstva? InaČe nemam nista protiv vegetarijanaca ( u jednog sam ludo zaljubljena) no ipak mislim da bi trebalo jesti sve namirnice pa tako i meso.

Odgovor: Zbog mnogih varijacija na temu vegetarijanstva, generaliziranje o nutritivnoj uravnoteženosti ovakve prehrane prilično je teško. Suvremena interpretacija vegetarijanstva uključuje širok raspon prehrambenih uzoraka koji se razlikuju po stupnju apstinencije od hrane životinjskog podrijetla.

Razlikujemo semivegetarijance, lakto-ovo-vegetarijance, laktovegetarijance i vegane.

Nutritivnu uravnoteženost svake od navedenih vrsta vegetarijanstva treba razmatrati zasebno:

• Vegani, ili potpuni vegetarijanci jedu isključivo biljnu hranu, a ne unose meso, mlijeko, jaja niti bilo kakvu hranu životinjskog porijekla. Skupini vegana pripadaju makrobiotičari i frutariani (hrane se isključivo voćem, orašastim plodovima i zelenim lisnatim povrćem).
• Laktovegetarijanci konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode, poput sira i jogurta
• Lakto-ovo vegetarijanci uz mlijeko i mliječne proizvode konzumiraju i jaja
• Semi-vegetarijanci ponekad uključuju ribu i/ili piletinu u svoju prehranu, ali ne jedu crveno meso

Što je prehrana restriktivnija, veća je mogućnost nedostataka pojedinih nutrijenata.

Znanost podržava preventivne aspekte 3 vrste vegetarijanske prehrane na pojavu kroničnih bolesti. Prihvatljivo je semivegetarijanstvo, lakto-ovo vegetarijanstvo i lakto-vegetarijanstvo Semivegetarijanci povremeno konzumiraju ribu i perad. Ovaj prehrambeni uzorak neodoljivo podsjeća na mediteransku prehranu, “zlatni standard” pravilne prehrane koji zdušno podupiru medicinska i nutricionistička zajednica. Veganstvo je zbog svoje restriktivnosti upitno te je moguća pojava deficita izvjesnih nutrijenata, posebice vitamina B12, D, esencijalnih masnih kiselina, kalcija i željeza. Pojavu deficita moguće je izbjeći pravilnim planiranjem prehrane i dodavanjem vitamina B12 koji je zastupljen isključivo u životinjskim izvorima.
Osobe koje su iz prehrane izbacile sve životinjske proizvode mogu imati poteškoća kod zadovoljavanja svojih dnevnih potreba za proteinima, cinkom i željezom. Meso i mesni proizvodi "praktičan" su izvor ovih nutrijenata, a prehrana koja isključuje ove namirnice zahtijeva malo više planiranja. Stoga je pravilno planiranje ovdje od izuzetne važnosti, pogotovo kod veganske prehrane. Ipak ukoliko je pravilno izbalansirana, veganska prehrana može osigurati sve potrebne nutrijente, osim vitamina B12.
Utjecaj vegetarijanstva na seksualnost nije znanstveno dokazan.

semi-vegetarijanska dijeta

Semi-vegetarijanska dijeta ne isključuje unos svih namirnica životinjskog podrijetla, već samo  konzumiranje crvenog mesa dok su perad, riba i morski plodovi dozvoljeni. U semi -vegetarijanskoj dijeti konzumiranje mlijeka i mliječnih proizvoda je također sastavni dio dijete. Ipak kako ta dijeta ima jasne poveznice sa vegetarijanstvom uključuje obilje voća, povrća, žitarica, mahunarki, orašastih plodova, sjemenki pa čak i algi.

Semi-vegetarijanska dijeta podsjeća na preporuke nutricionizma o pravilnoj prehrani gdje se crveno meso unosi u manjoj količini, te preporuke da se dio životinjskih proteina zamijeni sa biljnim proteinima poput soje i njenih proizvoda te mahunarki. Izvori proteina u ovoj dijeti su meso peradi, riba, morski plodovi, bjelanjak jajeta, sirevi (preporuka je na nemasnim sirevima), mahunarke (grah, leća, slanutak, bob, grašak, soja i proizvodi od soje) te orašasti plodovi.

Dijeta je bogata žitaricama, i važno je upoznati se sa raznim žitaricama kako bi se pravilno pristupilo ovom načinu prehrane. Žitarice poput riže, ječma, zobi, pšenice, raži, prosa, kukuruza ili palente dio su svakodnevne prehrane kao izvor ugljikohidrata i energije za dnevne aktivnosti.
Piletina za ručak, čaša mlijeka prije spavanja

Raznovrsnost povrća je jedna od kvaliteta ove dijete. Brokula, kelj, špinat, blitva, mrkva i sva egzotična povrća kao i voće je dobro došlo. Povrće se priprema na razne načine, kuha, pirja, peče i prži, ali je naglasak tijekom dijete svakako na načinu pripreme hrane koji ne uključuje velik unos masnoća. Od masnoća upotrebljavaju se sve vrste ulja poput maslinovog, sezamovog i bućinog, ali se upotrebljavaju i maslac i vrhnje.

Mlijeko i mliječni proizvodi svakodnevno se nalaze na meniju; uz jutarnje žitarice, jogurt kao međuobrok ili čaša mlijeka prije spavanja i uz večeru. Na tanjuru jednog semi-vegetarijanca naći će se primjerice komad piletine ili ribe, žitarice i puno povrća te salata, a međuobrok će biti pola šake lješnjaka i voćka. Semi vegetarijanci također će radije pojesti integralne i industrijski manje obrađene namirnice, te svježe sezonsko voće i povrće. Ipak ova dijeta ne isključuje jedenje zamrznutog i sušenog  ili ukiseljenog povrća, posebice u doba godine kada drugačije nije dostupno.

Ipak, da bi se smršavilo na ovoj dijeti koja je u stvarnosti način prehrane potrebno je pripaziti na dnevni kalorijski unos, izbjegavati prejedanje i konzumiranje slatkiša, grickalica i ostalih 'praznih kalorija'. Kako bi se izbjegli napadaji gladi i prejedanje koje slijedi nakon toga, bitno je konzumirati barem tri obroka dnevno, sa preporukom da se doručak i ručak ne preskaču, dok je večera obrok koji se može zanemariti ako osoba nema jak osjećaj gladi.

Mišljenje nutricionista
Osobe koje se odlučuju za ovu vrstu dijete vjerojatno prije svega žele naći ravnotežu u prehrani i promijeniti prehrambene navike u smjeru stjecanja novih i kvalitetnijih.

U ovoj prehrani nema bojazni od manjka proteina jer semi-vegetarijanska prehrana u svojoj osnovi nije vegetarijanska već prehrana omivora koji su iz svojeg jelovnika izbacili samo crveno meso, a prema sastavu namirnica koje se konzumiraju. Dijeta nalikuje na mediteransku prehranu i prati nutricionističke preporuke izražene prehrambenom piramidom.

Dijeta je pogodna za očuvanje zdravlja srca i krvnih žila te kao prevencija razvoja dijabetesa i nekih oblika karcinoma.

Kako je bogata voćem i povrćem bogata je antioksidansima, mineralima i vitaminima koji pomažu obrambenoj funkciji organizma.  

Primjer jelovnika:

Doručak: kriška integralnog kruha sa tunjevinom u povrću, biljni čaj

Ručak: pečena pileća prsa (10-15 dkg) (na naglo) s palentom(150 g) i umakom od celera, šopska salata

Večera: palačinka od integralnog brašna punjena svježim sirom i paprikom,

Napomena stručnjaka
Dijeta slijedi nutricionističke preporuke o kvalitetnoj i zdravstveno ispravnoj prehrani te je pogodna za sve osobe koje ne žele jesti crveno meso, ali ipak žele konzumirati životinjske namirnice poput peradi, ribe, jaja i mlijeka i mliječnih proizvoda.

Prednosti
Semi vegetarijanska dijeta je način prehrane u kojem  je potrebno uvesti male promjene u prehrambenim navikama kako bi se postigao željeni rezultati. Dijetom se unose svi sastojci potrebni za zdravlje organizma sa naglaskom na unos voća i povrća koje se još uvijek često konzumira u premalim količinama.

Semi-vegetarijanskom dijetom unosi se dovoljna količina mlijeka i mliječnih proizvoda bitnih za unos kalcija i prevenciju nastanka osteoporoze.

Nedostaci
Za osobe koje vole jesti crveno meso u umjerenim količinama koje nisu štetne po zdravlje i u kombinaciji sa namirnicama bogatim vlaknima poput povrća, žitarica i mahunarki, ova dijeta nije pogodna jer u potpunosti isključuje njegov unos.

vegeterijanstvo trend ili?

Vječno pitanje – da li je vegetarijanstvo zdrav stil života?
Vegetarijanstvo je u 21.stoljeću postao jedan od većih, nazovimo ga tako, trendova i najrašireniji način prehrane.
Bio to moralno opravdan izbor ili jednostavno stil života, vegetarijanstvo zahtijeva puno požrtvovnosti i vremena posvećenog pripremanju vegetarijanske kuhinje. Ono ima različite forme, od onih radikalnijih poput veganstva ili frutarijanstva pa do manje zahtjevnih kao što je semivegetarijanstvo. Svaka ta forma zahtijeva da manjak unesenih tvari koje bi inače dobili iz mesa, mliječnih prozivoda pa čak i iz voća i povrća unesemo različitim suplementima kao što su soja, tofu i seitan.
Mnogi vegetarijanci čak uzimaju razne pripravke poput proteinskih shakeova ili tableta od morskih algi kojima nadomještaju izgubljene tvari esencijalne za što zdraviji organizam. Mnoga istraživanja pokazuju da vegetarijanstvo ima dosta prednosti ali isto tako i nedostataka. Nutricionsti tvrde da većina vegetarijanaca svojim načinom prehrane i života imaju smanjene masnoće u krvi, niži tlak a i smanjen je rizik od nekih težih oboljenja probavnog sustava. No naravno, nedostaci te prehane mogu dovesti najviše do pomanjkanja željeza u krvi što bez pravilne prevencije može uzrokovati anemiju, manjak vitamina B može uzrokovati otpadanje kose a naposlijetku i gubitak vrlo važnih omega 3 masnih kiselina koje su važne u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.
U današnje vrijeme ljudi jako malo vremena posvećuju svome načinu prehrane jer nas užurbani način života prisiljava da živimo na brzim, kako ih rado nazivmo „s nogu“ obrocima. Često tako ni ne razmišljamo koliko zapravo možemo sebi naškoditi nepravilnim unosom hrranjivih tvari u naš organizam. Doista, ovaj način života ne trpi neredovitu prehranu, stres i užurban način života nego zahtijeva puno više od vas, a mogu vam reći, ono vas ispuni zadovoljstvom ako ga na pravilan način upražnjavate.

izbalansiran dnevni jelovnik

Pored pravila ishrane treba znati da pored tih pravila treba da se primeni i pravilan plan ishrane u toku dana.
Ne slušajte: 'Moraš da jedeš piletinu, moraš da piješ kofeinske tablete, moraš iskljucivo ovo da jedeš da ako oceš ovo, ne smeš to nikako itd..' Poznato zar me? To sto pričaju je veoma opterećujuće, veoma skupo i ponekad veoma opasno, opasno u smislu da zbog probirljivih namirnica mozete da naškodite vasem organizmu jer nema neke hranljive sastojke koji se dobijaju iz drugih namirnica.
Evo kako treba da izgleda vas dnevni plan, koliko i kada  možete da jedete.

PRAVILNA ISHRANA

Dnevni plan predlažemo ima pet obroka, od toga su tri glavna obroka (doručak, ručak, večera), i ostala dva obroka je uzina (uglavnom voće).

DORUČAK
Kada se probudite, vas metabolizam je tada u punoj snazi, tada je on najbrži i u stanju je da sve sto mu date on ce da "sažvaće" bez problema. Doručak kao prvi obrok u danu treba da je najkaloričniji, jer vas organizam je celu noć dok ste vi spavali, on je bio bez hrane i zato treba da ga nahranimo. Za doručak uzmite dobar balans ugljenih hidrata (musli, ovsene pahuljice itd...), kao i povrća i proteina, ali čak iako je najkaloričniji obrok to ne znači da treba da se prejedete da ne možete da se pomerite sa stolice, to nije poenta i to dobro naravno. DORUČAK JE NAJBITNIJI OBROK U DANU, i zato ga NE PRESKAČITE.

UŽINA
Moja preporuka za uzinu je da se uzme voće. Zašto? Zato sto voće sadrzi voćni secer, sadrzi vlakna, dobre masti, ugljene hidrate i proteine i pritom je niskokalorično.

RUČAK
Ručak je drugi obrok u danu i zato treba da bude manje kaloričniji od doručka. Gledajte da ručak bude izbalansiran i da ako mozete da za ručak imate kuvano jelo.

UŽINA

Moja preporuka za užinu je da se uzme voce. Zasto? Zato sto voće sadrzi voćni secer, sadrzi vlakna, dobre masti, ugljene hidrate i proteine i pritom je niskokalorično.

VEČERA

Sto se tice večere, to je poslednji obrok u danu. Ona treba da ima najmanje kalorija, jer metablizam je malo spor tada i ne želimo da opteretimo želudac pred spavanje.. Kada je večera u pitanju gledajte da ona ima malo više proteina, a pritom da ima manje ugljenih hidrata (testenina, hleb itd..) i naravno masti (punomasni prozivodi kao što su kačkavalj, sir itd..) Nemojte da slušate i da primenjujete kada vam kažu da treba večera da se preskoči i najkasnije možete da večerate do 8 sati. To je potpuno netačno. Slobodno večerajte, ali neka ta večera bude lagana, puna proteina, i tek 2 sata nakon vecere možete na spavanje.

Ovako treba da izgleda vaš dnevni plan ishrane, nekima je poznat jer ovako su jeli kada su bli mali.

Kako treba da izgleda moja porcija hrane? Koliko treba da jedem?
Dakle ovako, zamislite vaš tanjir kao znak od Mercedesa, podeljen na 3 dela. U jedan deo treba da idu proteini (nrp. meso, riba, jaja, itd..), u drugi ugljeni hidrati (hleb, krompir, grašak, pasulj itd..) a u treći preostali deo treba da ide povrće (krastavac, paradajz, šargarepa itd..)

Na vama je ostalo da napravite kombinaciju jela, sta cete od proteina da jedete, sta od ugljenih hidrata, i sta od povrca. Ja sam vam dao plan, vase je samo da raspodelite namirnice.
Ovakav plan je izbalansiran i veoma teško je da cete se ugojiti u smislu da nabacite salo ako jedete pravilno.

alternativna medicina

Alternativna medicina i zdrava ishrana

Od postanka ljudskog roda postoji želja čoveka da živi što duže. U današnjim uslovima to je moguće ukoliko je jelovnik sačinjen od raznovrsne zdrave i prirodne hrane. Treba se setiti Hipokratovih reči: “Hrana neka bude lek, a lek treba da bude hrana”. Za biljnu hranu se može reći da je to hrana koja nam priroda daje iz PRVE RUKE. Ona je upravo onakva kako to najbolje odgovara našem organizmu. U njoj se hranjljivi sastojci nalaze u kvalitativnim i kvantitativnim odnosima koje je sama priroda postavila, zato hranljive sastojke iz biljne hrane treba sačuvati što je moguće više. U sirovoj hrani, hranljivi sastojci su potpuno očuvani dok se u hrani koja je pretrpela bilo kakvu obradu ili preradu ovaj odnos manje ili više naruši. Presna hrana kao lekovito sredstvo, hrani i leči. Takva hrana prija i prihvataju je i zdrave osobe. Žitarice u vidu brašna ili klica od pšenice, ječma, raži, kukuruza, heljde, ovsa integralnog pirinča ili semenje tih žitarica, ili u obliku klica.
Preporučuje se mleko od orašastih plodova u zamenu za mleko i mlečne proizvode. Seme mahunarki: leblebija, lan, susam, golica, suncokret, badem i lešnik. Neizostavne su sve vrste voća i povrća posebno celer, šargarepa i cvekla.

vegani, pažnja

Iako su lakto-ovo vegetarijanstvo i lakto-vegetarijanstvo restriktivniji prehrambeni obrasci od semi-vegetarijanstva, znanost podržava preventivne aspekte i takve prehrane na pojavu kroničnih bolesti. Isto ne vrijedi i za veganstvo koje je zbog izuzetno ograničenog broja namirnica nerijetko deficitarno na esencijalnim masnim kiselinama, kalciju, željezu te vitaminima B12 i D. Ipak, i veganstvo uz pomno planiranje i edukaciju može biti opravdano, osobito ako se ide u smjeru dodavanja izvjesnih nutrijenata u prehranu (npr. vitamin B12).
Nutrijenti na koje svaki vegetarijanac treba obratiti pažnju

Općenito, što je prehrana restriktivnija, vjerojatnost deficita nekih nutrijenata je veća. Stoga je pravilno planiranje ovdje od izuzetne važnosti, pogotovo kod veganske prehrane.

Nedostatak proteina u vegetarijanaca i vegana rjeđi je nego nedostatak nekih vitamina i minerala. Ako vegan pažljivo bira namirnice poput soje i proizvoda od soje, mahunarke konzumirane zajedno s cjelovitim žitaricama, sjemenke sezama i gljive, može zadovoljiti dnevne potrebe u esencijalnim aminokiselinama. Posao je time lakši što je vegeterijanstvo manje restriktivno s obzirom na unos mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja, a ukoliko osoba jede i ribu nema bojazni da neće namiriti potrebe na esencijalnim aminokiselinama.

Slično vrijedi i za željezo pa je tako anemija uzrokovana deficitom željeza jednako česta i kod vegetarijanaca i ne- vegetarijanaca. Zeleno lisnato povrće i cjelovite žitarice sadrže željezo, ipak, valja imati na umu da je apsorpcija željeza iz biljnih izvora otežana, no ukoliko se konzumira uz pića i hrana koja obiluju vitaminom C ( on pomaže apsorpciju željeza) taj se problem može pokušati prevladati.

Sušeno voće i sjemenke sezama osigurat će određene količine kalcija, kao i obogaćeni proizvodi poput sojinog mlijeka kojem je dodan kalcij.

S druge strane, strah od deficita vitamina B12 je realan, budući da ne postoji biljna namirnica koja se može smatrati adekvatnim izvorom (tempeh, miso te spirulina se više ne smatraju pouzdanim izvorom vitamina B12). Stoga se osobama koje izbjegavaju životinjske namirnice preporučuje nadoknada ovog vitamina putem hrane obogaćene vitaminom B12 ili uzimanjem vitamina B12 putem dodatka prehrani.

Budući da vegetarijanci, a osobito vegani u pravilu unose dovoljno vitamina B12 da se ne razviju klinički simptomi deficita poput anemije i oštećenja živčanog sustava, ali ne i dovoljno da se minimizira potencijalni rizik od bolesti srca i krvožilja te komplikacija u trudnoći, njima se preporuča jedno od sljedećega:

- konzumacija obogaćene hrane dva ili tri puta dnevno kako bi se organizmu osiguralo barem 3 μg vitamina B12 svaki dan, ili
- dnevni unos dodatka prehrani koji osigurava barem 10 μg vitamina B12, ili
- tjedni unos dodatka prehrani koji osigurava barem 2 000 μg vitamina B12

Vitamin D vegetarijanci uzimaju putem obogaćenog mlijeka i putem jaja, a značajna količina vitamina D stvara se u koži tijekom izlaganja sunčevim zrakama.

vrste posta

Razni su razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na post. Istina je da se većina njih zbog tog oseća zdravije, ali i ispunjenije i zadovoljnije.

Pored duhovnog zadovoljstva, post deluje blagotvorno na celi organizam – detoksifikacija, olakšanje u slučajevima epilepsije, artritisa i gojaznosti, pozitivno utiče na kardiovaskularno zdravlje, potpomaže brže zaceljenje i oporavak, a po mišljenju nekih čak i podmlađuje. Postoje i vrste posta, koje se propisuju za pacijente posle operacija, za oporavak posle teških bolesti, …

O postu
Post predstavlja suzdržavanje od hrane i pića određen deo vremena. Tu može biti reč o “ukidanju” određenih vrsta hrane na neko određeno vreme ili apsolutno suzdržavanje od hrane pića jedan celi dan ili, čak, nekoliko dana. Post ima veliku religioznu važnost (za različite vernike), ali je važan i za zdravlje, ako ga sporvodite pravilno.

Vrste posta

Povremeni ili kratkoročni post

Odnosi se na suzdržavanje (potpuno ili delimično) od hrane i pića na neko određeno vreme ili samo određenim danima. Sa njim obično popravljate san i energiju.

Kalorijska ristrikcija

Samo po sebi je jasno – radi se o ograničavanju broja kalorija, koje čovek unosi u toku dana. Ovakva vrsta posta može pozitivno delovati na krvni pritisak, srce, smanjenje masnoća, …

Dugoročni post

Može da traje od 2 do 40 dana. U tom periodu čovek unosi vrlo malo hrane ili samo određenu hranu, a u slučajevima nekih posebnih hroničnih obolenja reč je o potpunom suzdržavanju od hrane.

Religiozni post

Ovo je najraširenija vrsta posta. Ljudi širom sveta poste zbog vere, duhovnosti, duhovnog, fizičkog i psihičkog pročišćenja organizma. U nekim verama nije u pitanju samo suzdržavanje od hrane, već je to period gde se čovek preispituje, gde se smiruje, povlači u sebe, suzdržava se od alkohola, cigareta, jede samo određenu vrstu hrane, …  Načini, vrste, trajanje posta se razlikuju od vere do vere.

Za zdravlje

Ako ste na strogom postu, ako se suzdržavate od hrane, bar par dana, vaše telo će imati vremena da brže izbaci nagomilane toksine. Naime, kada ne konzumirate hranu, organizam će početi da izvlači energiju od “rezervi masti” i događa se proces u organizmu zahvaljujući kojem telo izbacuje razne štetne materije. Posle posta raste i nivo endorfina, pa se vi osećate budniji, življi i boljeg mentalnog zdravlja.

Takođe, možete pronaći i idealnu vrstu posta, koji će vam pomoći da smršate. Post je najjednostavniji način da odbacite višak masti sa najmanje posledica.

Post može pomoći i da se organizam brže oporavi. Kada prestanete da unosite hranu neko vreme (post počinje oko 7 sati posle zadnjeg obroka), telo se fokusira na vitalne funkcije – na metablozim, imunitet, umesto na varenje. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji su bili na strogom postu, značajno poboljšali imunitet i celokupno zdravlje.

Moguće posledice

Iako se za post veruje da je najbolji i najefektivniji način da se telo reši štetnih toksina, postoji mogućnost da dođe i do nekih posledica.

Dehidracija je jedna od njih. Ako neko kreće sa strogim postom (recimo, dva dana) – bez hrane i pića, telo će gubiti mnogo soli i vrlo brzo može doći do dehidracije. U ovim ekstremnim slučajevima ljudi se posebno pripremaju pred post, a neki poste na vodi i unose samo vodu pomešanu sa malo soli.

Naravno, mogu se javiti i glavobolje i bol u prsima, posebno kod onih ljudi, koji su pušači, koji su jeli masnu hranu i naglo prekinuli sa svim starim navikama.

U slučajevima kratkoročnog i religijskog posta, koji podrazumeva samo suzdržavanje od određene hrane, trudite se samo da taj period iskoristite da jedete što zdravije i da se posvetite i psihološkom zaceljenju. Neki ljudi tvrde da im je duhovni mir pomogao i da se fizički oporave.

cink i imunitet

Cink i njegov najbolji prijatelj imunitet

To su takvi prijatelji kakvih je teško naći. Kao kočija i konj. Jedan vuče, a drugi daje osnovu.

Imunitet je toliko žalostan kad mu nema prijatelja Cinka, da čak i umjereni nedostatak Cinka može pogoršati imunološki odgovor. Tu mislim na stanice imuniteta, makrofage, neutrofile, limfocite i daljnju rodbinu imuniteta koja se jako teško aktivira bez Cinka.

Njihov dan je nezamislivo spor i dosadan bez gospodina Cinka.

Ipak je on kralj. I svi ga vole i živnu kad on dođe. Jer dijeli poklone!

Ova sporost u razvoju imunološkog odgovora je jedno od objašnjenja zašto se mnogi ljudi vrlo lako razbole od gripe, prehlade i drugih infekcija.

Najbliže ćete shvatiti kada vam treba cink je kada osjetite psihički umor i sporost u razmišljanju, zaključivanju, općenito u stanjima psihičke iscrpljenosti i naglog pada imuniteta.

Sadržaj cinka je različit u namirnicama i ima ga vrlo malo ali je široko rasprostranjen. Zato za dobar imunitet treba jesti raznoliku hranu.

Neke namirnice koje imaju cink su govedina, školjke kamenice, švicarski sir, mozzarela, pileća prsa, bademi, zeleni grašak.

Zaboravio sam reći da gospodin Cink ima još neke prijatelje s kojima se izvrsno slaže, a to su redom gospodin Kalcij i gospodin Magnezij. Oni su također zvijezde za sebe, ne tako važne ali nužne.

Cink, Kalcij i Magnezij su tri mušketira koji zajedno haraju i brane naš organizam od mnogo čega. Nisu Dobar, Loš i Zao nego samo Super-Dobar, Dobar i Dobar.

Iznimno ih cijenim i moji su najdraži mineralni gosti u kućnoj ljekarni.
Zapamtite!

Za jak i kvalitetan imunitet nije dovoljna samo jedna komponenta. Samo jedan proizvod.

Potreban Vam je Kralj, Kraljica i tri mušketira.

A to su:

    Kralj = Cink,
    Kraljica = Matična mliječ
    Tri mušketira = Cink, Kalcij i Magnezij.

Također imajte na umu da carstvo ne čine samo oni nego treba i ostalih pomagača.
Svi se nalaze u urednoj, redovitoj i kvalitetnoj prehrani.

cvekla

Cikla - jeste li svjesni vrijednosti ove namirnice?

Nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva cikle čine ovu namirnicu superhranom. Cikla je zdrava i pristupačna. Obogatite već danas svoj jelovnik ciklom!

Cikla – povrtnica našega podneblja
Cikla (lat. Beta vulgaris) je korjenasto povrće koje vrlo dobro uspijeva u našim krajevima. Zbog jednostavnosti uzgoja, cikla je vrlo česta u domaćim vrtovima. Zahvaljujući velikoj ponudi, cikla je cijenom uglavnom pristupačna svima, što u doba krize nije zanemariva činjenica.

Cikla – nutritivna vrijednost

Cikla u 100 g sadrži:

    45 kcal
    10 g ugljikohidrata, od čega 3 g dijetalnih vlakana i 7 g šećera
    2 g bjelančevina


Cikla je prava riznica minerala. Sadrži značajnije količine željeza, kalija, magnezija, kalcija, fosfora i natrija. Uz to, cikla ima i važne elemente u tragovima, kao što su sumpor, bakar, brom, jod, rubidij, mangan, stroncij i cezij.

Osim mineralima, cikla je bogata i vitaminima, od kojih treba istaknuti vitamine C, B1, B2 i B3 (niacin ili nikotinska kiselina) te provitamin A.

Cikla i vitamin B12
Vitamin B12 nalazimo uglavnom u namirnicama životinjskog porijekla – mesu, ribi, jajima i mliječnim proizvodima. Svestrana cikla izuzetak je od toga pravila. Naime, cikla sadrži određenu količinu kobalta, elementa koji potiče stvaranje vitamina B12.

Budući da vitamin B12 sudjeluje u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, njegov manjak može prouzročiti anemiju. Ovome riziku su naročito podložni vegani i drugi vegetarijanci. Zbog toga je cikla za njih izuzetno korisna te bi je trebali što češće uvrstiti u svoj jelovnik.

Cikla – ljekovita svojstva
Ljekovitost cikle poznata je već 2000 godina. Drevni su narodi, međutim, koristili njezino lišće, dok su plod smatrali pretvrdim i neupotrebljivim. Vremenom je korijen cikle u kultiviranom uzgoju postao jestivim, a lišće se počelo zanemarivati. Šteta, jer je mlado lišće cikle također jestivo i puno hranjivih tvari.

Obilje minerala i vitamina već su dovoljan razlog da ciklu smatramo ljekovitom. No, cikla se može pohvaliti i još nekim visokovrijednim sastojcima, a to su – biljni pigmenti.

Biljni pigmenti cikle – ključ njezine ljekovitosti

Toplu, grimiznu boju cikli daju betacijanin i antocijanin, biljni pigmenti poznati po svojim moćnim antioksidacijskim svojstvima.

Betacijanin ima brojne povoljne učinke na ljudsko zdravlje. Neki od njih su znanstveno potvrđeni, a neki su još uvijek predmet brojnih istraživanja. Tako se pretpostavlja da betacijanin ima potencijal uništavanja zloćudnih stanica, osobito kod raka dojke i prostate. Neuroprotektivni učinak betacijanina očituje se u ublažavanju kognitivnog deficita. Antioksidacijska svojstva betacijanina štite nas od zagađenja iz okoliša, a ljekovitost betacijanina kod kronične mijeloične leukemije za sada se još istražuje.

Antocijanin je također snažni antioksidans. Djeluje protuupalno, opušta krvne žile i sprječava stvaranje ugrušaka. Snižava krvni tlak, čime pomaže u prevenciji moždanih i srčanih udara.

Cikla protiv slabokrvnosti
Cikla je od davnina u narodu poznata kao lijek za jačanje krvi. S punim pravom, jer cikla na nekoliko načina djeluje protiv anemije. Prvo, kobalt iz cikle potiče stvaranje vitamina B12, a ovaj sudjeluje u stvaranju eritrocita. Zatim, uz značajnu količinu željeza cikla sadrži i vitamin C, koji pojačava apsorpciju ovog minerala, ključnog za izgradnju hemoglobina.

Cikla u prehrani
Na žalost, ciklu najčešće koristimo kuhanu i ukiseljenu. Iako je i u takvome obliku cikla zdrava i hranjiva namirnica, kuhanjem ipak gubi dio svojih korisnih sastojaka. To se prije svega odnosi na vitamin C. S druge strane, konzerviranjem i stajanjem gube se i drugi vrijedni sastojci, poput vitamina B skupine i provitamina A.

Ribana cikla začinjena limunom izvrsna je salata za zimske dane. Već prema želji i ukusu, možete je kombinirati s ribanom mrkvom, kupusom i / ili celerom.

Sok od sirove cikle može se piti sam, uz dodatak nešto limuna, ili pomiješan sa sokom drugih vrsta povrća ili voća. Osobito se dobro slaže s kiselom jabukom i mrkvom.

Cikla se može peći u pećnici ili kuhati. U kuhinjama istočnoslavenskih naroda vrlo je popularna bogata juha od cikle, takozvani boršč. Iako se u ovome jelu koristi više vrsta povrća, boršč je karakterističan upravo po boji i okusu koji mu daje kuhana cikla.

Cikla – savjeti kod kupnje
Cikli je za dozrijevanje potrebno tek 2 – 3 mjeseca. Budući da je riječ o korjenastom povrću koje raste pod zemljom, vrlo je otporna na različite vremenske uvjete. Zbog svega toga svježa se cikla može kupiti tijekom cijele godine. Najviše hranjivih sastojaka nalazimo u svježim, nedavno izvađenim korijenima. Stoga obratite pozornost na izgled i čvrstoću cikle prilikom kupnje. Dugim stajanjem cikla postaje gumenasta, a to ćete lako prepoznati opipom. Što se tiče odabira sorte, vrijedi općenito pravilo da su duguljaste vrste kvalitetnije od tanjurastih. Birajte korjenove srednje veličine, koji su dovoljno dozreli, a opet nisu previše stari.

vegeterijanstvo i etika

Ljudi se odlučuju za vegetarijanstvo iz zdravstvenih ili etičkih razloga. Poznato je da se vegetarijanska prehrana povezuje sa smanjenim rizikom obolijevanja od raznih bolesti. Međutim, čini se da su etički razlozi presudni za ovakav životni odabir. Provjerite što su rekli poznati vegetarijanci o vegetarijanstvu, te zbog čega ih većina smatra da je vegetarijanstvo važno etičko pitanje.

Plutarh
Kakva vas je borba za preživljavanje ili kakvo nezaustavljivo bezumlje primoralo da uprljate ruke krvlju kako biste se nahranili životinjskim mesom? Zašto to činite? Zašto hulite na zemlju, kao da ona nije u stanju nahraniti vas bez životinjskog mesa?
Pitate me iz kojih se razloga Pitagora uzdržavao od uzimanja životinjskog mesa? Ja, sa svoje strane, ne shvaćam kakav je osjećaj, misao ili uzrok vodio onog čovjeka koji je prvi odlučio oskrnaviti svoja usta krvlju i dopustio svojim usnama da kušaju meso ubijenog bića. Ja se čudim onome tko je prihvatio na svojem stolu izobličene oblike mrtvih tijela i zatražio za svoju svakodnevnu prehranu ono što je još nedavno bilo biće obdareno sposobnošću kretanja, shvaćanja i glasanja
Kao isprika žalosnim bićima koja su prva upotrijebila mesnu hranu, može služiti potpuna odsutnost i nedostatak sredstava za život, budući da prvobitni narodi nisu stekli krvožedne navike zbog razmaženosti ili da bi se predali nenormalnom razvratu usred preobilja, već iz čiste nužde. Ali kakvo je naše opravdanje?


Ovidije (iz "Metamorfoza")

    Kako se priuča u zao čas i pripravlja krv lit
    Ljudsku bezdušnik onaj što grlo teletu može
    Prerezat nožem i sluša ravnodušno njegovu riku,
    Ili onaj tko može da jare zakolje kojeg
    Dreka je kao u djece, il' jesti živad tko može,
    Koju je hranio sam. Koliko do potpunog fali
    Zločina tu, i čovjeka to kud može dovesti?


Schopenhauer
Samilost prema životinjama tako je usko povezana s dobrotom da se može pouzdano tvrditi da onaj tko je okrutan prema životinjama ne može biti dobar čovjek.

Tolstoj
Vidite li dijete kako iz zabave muči mačića ili pticu, zaustavljate ga i nastojite poučiti suosjećanju prema živim bićima, a sami odlazite u lov, na gađanje golubova, utrke i sjedate na objed za koji je ubijeno nekoliko živih bića. Činite isto ono što branite djeci.
Ne brinite se što će vas zbog odustajanja od mesne hrane vaši ukućani napadati, osuđivati, ismijavati. Kad bi jedenje mesa bilo tako nevažan čin, mesojedi ne bi napadali vegetarijance. Oni se ljute jer shvaćaju svoj grijeh, ali nemaju snage osloboditi ga se.

Malory
Čudno je kako se razne ustanove za skrb djece i zaštitu životinja odnose potpuno ravnodušno prema vegetarijanstvu, kad je upravo potreba za mesom u većini slučajeva razlog surovosti protiv koje se žele boriti kažnjavanjem. Ispunjavanje zakona ljubavi može suzbiti surovost snažnije nego strah od kaznene odgovornosti. Jedva postoji razlika između surovosti prisutne pri mučenju i ubojstvu kojoj je cilj zadovoljiti osjećaj gnjeva, i surovosti prisutne pri mučenju i ubijanju kojoj je cilj uporaba životinjskog mesa. Hraneći se mesom, ljudi razbuktavaju u sebi najveći oganj surovosti.

Gandhi
Veličina i moralni napredak nekog naroda može se procijeniti prema načinu na koji tretira svoje životinje.

G. B. Shaw
Kada su ga pitali zbog čega je vegetarijanac, Shaw je odgovorio:
Ma dajte, ovo pitanje je potpuno naopako. Zbog čega biste me pozivali na odgovornost zato što se hranim pristojno? Da se tovim na račun sprženih životinjskih leševa, tek tada biste me s pravom mogli pitati zbog čega to činim.

Edison
Nenasilje vodi do najviše etike, koja je krajnji cilj evolucije. Dok god ne prestanemo činiti zlo svim živim bićima, dotle se možemo smatrati barbarima.

Tagore
Uspijevamo progutati meso samo zato što ne razmišljamo o okrutnosti i grješnosti toga čina. Okrutnost je temeljni grijeh, koji ne priznaje nikakve argumente i fine razlike. Samo kada ne bismo dozvolili svome srcu da otvrdne, ono bi se jasno i glasno pobunilo protiv okrutnosti… ali mi i dalje činimo okrutnosti lako i veselo, svi mi – zapravo, onaj tko se ne želi pridružiti, već je proglašen čudakom.

Einstein
Vegetarijanstvo duboko utječe na ljudsku prirodu. Kada bi cijeli svijet usvojio vegetarijanstvo, to bi promijenilo sudbinu čovječanstva.

zaključak

Zaključak - vegetarijanstvo je zdravo, ali...

Obilje zdravih namirnica u vegetarijanskoj prehrani trebalo bi vam dati zdravlje i polet. Ukoliko se ne osjećate tako, znači da vam nešto nedostaje.

Raznolika vegetarijanska prehrana koja uključuje zdrave i prirodne namirnice uglavnom će pokriti sve potrebe organizma za hranjivim tvarima. Ovo se posebno odnosi na semivegetarijansku i laktovegetarijansku prehranu. Ipak, striktniji vegetarijanci (osobito vegani) trebali bi obratiti dodatnu pozornost na unos navedenih nutrijenata, a osobito vitamina B12. Stoga, osluškujte svoje tijelo - i reagirajte na vrijeme!

manjak omega 3

Omega 3 masne kiseline

Omega 3 kiseline nam koriste na više načina. Osim što čuvaju zdravlje krvožilnog sustava, a time smanjuju rizik od srčanih i moždanih udara, omega 3 su se pokazale blagotvornima i u liječenju depresije.

Manjak omega 3 u našoj prehrani može dovesti do problema sa suhom kožom, memorijom, umorom, depresijom i promjenama raspoloženja. Što se tiče krvožilnog sustava, manjak omega 3 može se očitovati u otežanoj cirkulaciji, povišenom tlaku i visokom kolesterolu.

Budući da su masne ribe (i njihova ulja) najvažniji izvor omega 3 kiselina (EPA i DHA tipa), vegetarijanci mogu imati problema s unošenjem količine dostatne za organizam. Ipak, vegetarijancima su dostupne ALA omega 3 kiseline, uglavnom u biljnim uljima.

Izvori omega 3 kiselina za vegetarijance: lanene sjemenke (najbolje mljevene), laneno ulje, sojino ulje, repičino ulje, ulje od oraha, zeleno lisnato povrće (kelj i prokulica).

manjak cinka

Cink

Cink potpomaže funkciju tristotinjak enzima, a sudjeluje i u metabolizmu bjelančevina. Upravo zbog ove svestranosti, manjak cinka se očituje svakojakim simptomima. Problemi s imunitetom, kožom i plodnošću, poremećaji osjeta okusa i mirisa, razdražljivost, depresija i anksioznost – sve su to moguće posljedice manjka cinka u organizmu.

Biljni izvori uglavnom sadrže vrlo male količine cinka. Apsorpciju cinka će pospješiti bjelančevine životinjskog porijekla (mliječni proizvodi) te limunska kiselina (iz limuna i nekog drugog voća).

Ukoliko prepoznajete na sebi neke od simptoma manjka, razmotrite uzimanje suplementa (15 - 25 mg dnevno).

Izvori cinka za vegetarijance: orašasti plodovi, integralne žitarice, sjemenke bundeve, mahunarke (soja, leća, grah, grašak) te jaja.

manjak željeza

Nedostatak željeza se očituje kao anemija te uzrokuje umor, pospanost, razdražljivost i smanjenu koncentraciju.

Željezo sadržano u namirnicama životinjskog porijekla nazivamo hemskim željezom, a ono ima dobru bioraspoloživost (iskoristivost) u našem organizmu.

S druge strane, željezo u biljnoj hrani je nehemsko i teže se apsorbira. Zbog toga bi vegetarijanci, uz namirnice bogate željezom, trebali konzumirati i pojačivače apsorpcije – a to su vitamin C, limunska kiselina, fruktoza (šećer u voću) i životinjske bjelančevine (npr. jaja za ovovegetarijance). Budući da alkohol također pospješuje apsorpciju željeza, jedna čaša vina uz ručak ili večeru neće biti na odmet.

Nasuprot tomu, neke tvari ometaju apsorpciju željeza. Uz obrok bogat željezom izbjegavajte konzumaciju kave, mlijeka i čaja (crni, zeleni, žuti i bijeli čaj).

Izvori željeza za vegetarijance: mahunarke (leća, soja, grah), cjelovite žitarice (riža, integralni kruh, zobene pahuljice), sjemenke (sezam i proizvodi od sezama, sjemenke bundeve), zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, brokula, kelj, prokulica, raštika, salata), bobičasto voće (jagoda, borovnica, kupina, malina, ribiz), orašasti plodovi, sušeno voće (npr. marelice), rajčica, bundeva, cikla, radič.

manjak kalcijuma

Kalcij

Kalcij je nužan za izgradnju kostiju i zuba. Kao jedan od elektrolita u našem tijelu, kalcij utječe na optimalnu hidrataciju tijela te na regulaciju kiselosti krvi.

Kalcij se nalazi u jajima i mliječnim proizvodima, ali i u mnogim namirnicama biljnoga porijekla. Međutim, biljke uz kalcij često sadrže i neke tvari koje otežavaju apsorpciju kalcija (npr. oksalna kiselina i fitati). Zbog toga je veganima preporučljivo razmotriti uzimanje suplementa kalcija.

Izvori kalcija za vegetarijance: mliječni proizvodi, jaja, zeleno lisnato povrće, sušeno voće, mahunarke, orašasti plodovi.

manjak vitamina D

Vitamin D

Vitamin D sudjeluje u izgradnji kostiju i zuba. Inače ga nalazimo u ribi, ribljem ulju, žumanjku jajeta i iznutricama, a u manjim količinama u siru, gljivama, mlijeku i maslacu. Zbog toga su vegetarijanci donekle izloženi riziku manjka. Ipak, određenu količinu vitamina D naš organizam stvara sam kod izlaganja kože suncu. Laktovegetarijanci mogu također potražiti mliječne proizvode s dodatkom vitamina D.

Manjak vitamina D kod djece može prouzročiti rahitis, a kod odraslih demineralizaciju i slabljenje kostiju. Mogući simptomi manjka su također razdražljivost, umor i pojačano znojenje.

Izvori vitamina D za vegetarijance: izlaganje suncu (osobito tijekom zimskih mjeseci), a od hrane žumanjak jajeta, mlijeko obogaćeno vitaminom D, sir i gljive.

folna kiselina ili vitamin b9

Folna kiselina ili vitamin B9

Folna kiselina, zajedno s ostalim vitaminima B skupine, sudjeluje u metaboličkim procesima te u sintezi DNK. U sinergiji s vitaminom B12, ovaj vitamin sudjeluje u stvaranju eritrocita. Njegov manjak, stoga, može biti jedan od faktora anemije.

Folna kiselina je od ključne važnosti za pravilan razvoj ploda u trudnoći. Nedostatak folne kiseline u prvom tromjesečju (osobito u prvom mjesecu!) trudnoće može dovesti do defekta neuralne cijevi kod djeteta, što posljedično dovodi do nepotpunog razvoja mozga i leđne moždine. Stoga je dodatnu folnu kiselinu preporučljivo početi uzimati već kod planiranja trudnoće, odnosno prije začeća. Vegetarijanke moraju biti posebno oprezne kod planiranja trudnoće! Naime, iako se folna kiselina može unijeti raznolikom vegetarijanskom prehranom, djelovanje ovog vitamina ovisi i o vitaminu B12, koji često nedostaje vegetarijancima. Zbog toga bi bilo najbolje razmotriti uzimanje suplementa, po mogućnosti uz savjet liječnika.

Izvori folne kiseline za vegetarijance: zeleno povrće (blitva, brokula, raštika, špinat), šparoge, avokado, pivski kvasac, mahunarke (soja, leća, grah, grašak), cjelovite žitarice i orašasti plodovi.

nedostatak b12

Vitamin B12 sudjeluje u brojnim metaboličkim procesima te u sintezi DNK. Nužan je za pravilno funkcioniranje mozga i živčanog sustava, kao i za izgradnju eritrocita.

Deficit vitamina B12 je vrlo čest kod vegetarijanaca, a ovaj je problem posebno izražen kod vegana i frutarijanaca. Vitamin B12 ili kobalamin nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog porijekla. Izuzetak su modrozelene alge, koje se mogu koristiti kao nadomjestak vitamina B12. U ovom kontekstu vrlo je zanimljiva i cikla – ona sadrži kobalt, koji sudjeluje u stvaranju vitamina B12.

Lakto i ovovegetarijanci u nešto su boljoj poziciji od vegana, jer ipak prehranom uspijevaju podmiriti dio potreba za ovim vitaminom.

Manjak vitamina B12 može dovesti do umora, depresije, problema s pamćenjem te anemije. Suha, lomljiva i rano sijeda kosa mogu također ukazivati na deficit vitamina B12. Ozbiljan i dugotrajan manjak ovog vitamina može prouzročiti teška i neizlječiva oštećenja moždanih stanica te živčanog sustava u cjelini. Neka istraživanja pokazuju povezanost manija i psihoza s manjkom vitamina B12.

Otežavajuća okolnost je što simptome manjka ovog vitamina ne morate primijetiti odmah. Oni mogu postati očitiji tek nakon 5 ili više godina, nakon što organizam iscrpi svoje zalihe (B12 se skladišti u jetri). Zbog toga simptome vjerojatno nećete povezati s vegetarijanskom prehranom – iako ona možda jest uzrok deficitu.

Izvori vitamina B12 za vegetarijance: mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, modrozelene alge (spirulina, AFA alge), a preporuča se i suplement (najbolje B kompleks).

nedostatak bjelančevina

Vegetarijanska prehrana - mogući rizici manjka hranjivih tvari

Bjelančevine
Bjelančevine su gradivni element raznih tkiva u našem organizmu – mišića, unutarnjih organa, krvi, kosti i kože. Također sudjeluju u proizvodnji hormona, enzima i antitijela.

Iako i namirnice biljnog porijekla sadrže bjelančevine (npr. mahunarke), problem je u njihovoj kvaliteti.

Bioraspoloživost (iskoristivost) bjelančevina životinjskog porijekla je u našem organizmu veća od iskoristivosti biljnih bjelančevina. Također, u bjelančevinama biljnoga porijekla obično manjkaju neke esencijalne aminokiseline. Izuzetak je soja, koja sadrži kompletne bjelančevine. Vegetarijanci koji konzumiraju mliječne proizvode i jaja ne bi trebali imati problema s aminokiselinama. Ipak, i za njih je vrlo važno pravilno kombiniranje hrane. Za optimalan unos najučinkovitije su sljedeće kombinacije:

- bjelančevine iz mahunarki (leća, grah ili tofu) + integralna riža, kruh ili kukuruz
- mlijeko + žitarice
- sir ili jaja + kruh ili tjestenina
- mahunarke + orašasti plodovi
- mahunarke + sjemenke (npr. sezam ili lan)

Osim kvalitete bjelančevina, potrebno je obratiti pozornost i na količinu koja se unosi. Jedna od zamki u koje novopečeni vegetarijanci upadaju jest pretjerani unos ugljikohidrata na račun bjelančevina. Unos bjelančevina bi trebao i dalje biti barem 10-15% ukupnog kalorijskog unosa.

Izvori bjelančevina za vegetarijance: mahunarke (soja i proizvodi od soje, leća, grah, grašak, slanutak), seitan ("pšenično meso"), orašasti plodovi, sjemenke, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi.

vrste vegeterijanaca

Vegetarijanstvo donosi brojne blagodati za zdravlje, uključujući i smanjenje rizika obolijevanja od krvožilnih i zloćudnih oboljVegetarijanstvo donosi brojne blagodati za zdravlje, uključujući i smanjenje rizika obolijevanja od krvožilnih i zloćudnih oboljenja te dijabetesa. Međutim, vegetarijanci moraju posebno pripaziti na unos pojedinih hranjivih tvari – doznajte kojih!

Vegetarijanci – koji ste tip?

Razlikujemo više vrsta vegetarijanske prehrane, a time i više tipova vegetarijanaca. Tako će i rizici vegetarijanske prehrane ovisiti o tome koji ste tip.
Tko su vegetarijanci?
Vegetarijanci su općenito ljudi čija se prehrana sastoji prvenstveno od namirnica biljnoga porijekla. Ponekad vegetarijanstvo uključuje namirnice životinjskog porijekla poput meda, jaja i mliječnih proizvoda.

Vrste vegetarijanaca:
- Laktovegetarijanci – uz namirnice biljnoga porijekla, laktovegetarijanci koriste i mlijeko i mliječne proizvode.
- Ovovegetarijanci – vegetarijanci koji koriste i jaja
- Semivegetarijanci – obično se ovako nazivaju ljudi koji ne jedu crveno meso, a u svoju prehranu uključuju meso peradi i ribu.
- Vegani  – vegani u prehrani koriste isključivo namirnice biljnoga porijekla. Osim toga, u svakodnevnom životu ne koriste predmete životinjskog porijekla, npr. kožu. Podvrsta vegana su sirovi vegani ili sirovojedci – osobe koje konzumiraju namirnice isključivo biljnoga porijekla, i to bez termičke obrade.
- Makrobiotičari ne moraju nužno biti vegetarijanci, ali to najčešće jesu. Njihova se prehrana zasniva na cjelovitim, prirodno uzgojenim namirnicama, a prednost se daje lokalnoj i sezonskoj hrani. Makrobiotika nastoji uravnotežiti yin i yang, odnosno muški i ženski princip – a to se onda odnosi i na namirnice. Izbjegavaju se ekstremi, a preporučuju se namirnice koje ova dva principa imaju u ravnoteži. Prema tome, mesni proizvodi se smatraju izrazito yang namirnicom te se trebaju izbjegavati.
- Frutarijanci jedu samo plodove i sjemenke.
- Radikalni frutarijanci jedu samo plodove koji su prirodno otpali sa stabla ili stabljike.

prevencija u trudnoći

Folna kiselina - značajna i za mamu i za bebu

Potrebe za folnom kiselinom u trudnoći su znatno veće, a razlozi za to su rast materice, povećanje volumena krvi, rast i razvoj posteljice i ploda.

Tokom trudnoće, sekrecija hormona se radikalno menja, uzrokujući fizičke i emocionalne promene kod većine žena, i to već u prvom trimestru. Nivo estrogena i progesterona je do sto puta viši nego obično, a nakon porođaja se naglo smanjuje na nivo pre trudnoće. Tada se sekretuje prolaktin, stimulišući produkciju mleka. Tokom trudnoće, placenta luči hormon relaksin. On omekšava tkiva i ligamente koji podržavaju razvoj materice, odnosno olakšava širenje karlice za vreme porođaja. U toku graviditeta se povećava i proizvodnja endorfina (morfinu sličnog hormona, koji je prirodni analgetik - sredstvo protiv bolova, ali i sredstvo za smirenje), a najviši nivo dostiže za vreme porođaja.

Vreme je za promenu navika

Ove hormonske promene mogu da dovedu do jutarnje mučnine u prvom trimestru, naročito ako ishrana nije adekvatna. Osim toga, loša ishrana tokom trudnoće može da dovede do defekata ploda na rođenju. Standardna ishrana sa visokim sadržajem masti, soli, šećera i malom količinom ugljenih hidrata, siromašna esencijalnim vitaminima i mineralima - može da kompromituje zdravlje novorođenčeta. Inače, i plod i buduća majka imaju povećane potrebe za folnom kiselinom i vitaminom B12.

Važna je prevencija

Folna kiselina, vitamin B6 i B12 preveniraju najčešće komplikacije trudnoće kao što su spontani pobačaji, odlubljivanje posteljice, prevremeno rođenje, mala telesna masa na rođenju, defekti neuralne cevi, ozbiljne abnormalnosti mozga i kičmene moždine. U najvećem riziku su žene koje već imaju decu sa nekim od tih defekata. Jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. veka je da se suplementacijom folne kiseline postotak oštećenja nervnog sistema novorođenčeta smanjuje za 50 do 80 odsto. Važno je naglasiti da se većina oštećenja uzrokovanih deficitom folne kiseline javlja tokom prvih nekoliko nedelja trudnoće. Stoga je suplementacija pre začeća neophodna, naročito ako su buduće majke koristile oralne kontraceptive - zbog toga što propratna pojava korišćenja može da bude i smanjenje nivoa folne kiseline u serumu.

Dobri izvori folata su: brokoli, karfiol, prokelj, špargle, kupus, zelene paprike, tikvice, krastavac, cvekla, pasulj, avokado, dinja, grejpfrut, papaja, sok od paradajza, semenke od suncokreta...

Značaj folne kiseline

Folat je vrsta B vitamina (B 9) koji se nalazi u hrani, dok je folna kiselina forma folata u vitaminskim suplementima.
Folna kiselina je odgovorna za mnoge funkcije u našem organizmu. Veoma je značajna prilikom deobe ćelija, a posebno u procesima diferenciranja i rasta ćelija embriona i fetusa. Folna kiselina ima zapaženu ulogu i u metabolizmu nervnih ćelija, a zajedno sa vitaminom B12 je neophodna u stvaranju novih krvnih ćelija. Folat, takođe, pomaže razvoj crvenih krvnih ćelija i ima važnu  ulogu u prevenciji srčanih bolesti.

Potrebe za folnom kiselinom u trudnoći su znatno povećane. Razlozi za to su rast materice, povećanje volumena krvi, rast i razvoj posteljice i ploda. Dnevne potrebe za folnom kiselinom u toku graviditeta se povećavaju gotovo 100 odsto i obično nisu zadovoljene samo unosom hrane. S obzirom da posledice njenog manjka značajno utiču na rast, funkciju razmnožavanja, kao i stvaranje krvnih ćelija, trudnoća predstavlja kritični period za unos dovoljnih količina folne kiseline.

Preparati se dobro podnose

Uzimanjem folne kiseline je moguće sprečiti nastanak defekata neuralne cevi, a smanjuje se i rizik od nastanka spontanog pobačaja. Pod „defektima neuralne cevi“ se podrazumeva grupa urođenih anomalija, kada ne dolazi do potpunog zatvaranja neuralne cevi. Iz ovih razloga se preporučuje dodatak folne kiseline ishrani u trudnoći. Preparati folne kiseline se dobro podnose i nemaju neželjenih dejstava. Preporučena doza folne kiseline je 800 mikrograma dnevno, tri meseca pre planirane trudnoće, a od početka trudnoće, najmanje do kraja prvog trimestra - 400 mikrograma dnevno. Ukoliko je u porodici već rođeno dete sa neuralnim defektom, preporučena doza je pet miligrama na dan, a ova doza smanjuje rizik defekata neuralne cevi za 85 odsto.

Prevelike doze tokom trudnoće (više od 1000 mikrograma) nose rizik od smanjene apsorpcije cinka, minerala koji je potreban za fetalni rast i imunitet, kao i za zaštitu majke od infekcije.

nedostaci biljne ishrane

Nedostaci vegetarijanstva

Iako nam meso daje proteine potrebne za razvoj tjelesnih tkiva, posebno mišića, namirnicama poput graška, orašastih plodova, graha, slanutka ili mahuna od soje možete unijeti dovoljnu količinu proteina u svoj organizam.

No neke su studije pokazale da vegetarijanci, usprkos dovoljnoj količini svih zdravih sastojaka potrebnih za normalan razvoj organizma, češće posjećuju liječnike i obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti.
Istraživanje koje su proveli znanstvenici na Medicinskom sveučilištu u Grazu u Austriji, a čiji su rezultati objavljeni 2014. vegetarijanstvo su povezali s lošom prehranom i lošom stranom života zbog čega ova skupina ima 50 posto veći rizik od srčanog udara i karcinoma. Ujedno se vjeruje da vegetarijanci češće obolijevaju i od tjeskobe i depresije.

Nenad Bratković, magistar nutricionizma, kaže da je kod vegetarijanske prehrane izuzetno važno voditi računa o tome kako se prehrana balansira, i da se vodi računa o nutritivnoj gustoći obroka, ne samo o energetskom unosu; važno je unijeti dovoljnu količinu kritičnih mikronutrijenata naročito vitamina B12, onda i željeza te dugolančanih masnih kiselina omega-3 i esencijalnih aminokiselina dovoljnim unosom namirnica poput mahunarki, žitarica i orašastih plodova. Ako se to zanemari, može doći do nutritivnih deficita u organizmu, pa čak i po zdravlju opasnih situacija.

'Kod veganstva – striktnog vegetarijanstva bitno je da se nadoknadi nedostatak esencijalnog vitamina B12 (suplementacijom ili konzumacijom funkcionalnih prehrambenih proizvoda obogaćenih ovim vitaminom), nadalje, konzumacijom izvora Omege 3 masnih kiselina kroz ulja ili sjemenke koje ga sadrže (sjemenke chia, orasi, lan). Pesco-semivegetarijanci mogu nadoknaditi Omega 3 kiseline iz ribljeg ulja naročito ako jedu plavu masnu ribu, dok vegani mogu suplementirati DHA omegu-3 iz sintetiziranih, odnosno ekstrahiranih oblika (izvor algi). Jednako tako su bitni izvori željeza i cinka. S druge strane, vegetarijanci imaju puno bolji probavni sustav, puno bolji pro i prebiotički karakter prehrane, smanjenu mogućnost oboljenja od kardiovaskularnih bolesti. Ljudi koji su vegetarijanci imaju bolje regulirani krvni tlak i smanjenu razinu masnoća (kolesterola), ali i pojava karcinoma je znatno manja. No upravo je kronični deficit vitamina B12 mogući uzročnik potencijalnih kardiovaskularnih bolesti ili simptoma kod nekih ispitanika zbog stanja koji se naziva homocistinurija', smatra Bratković.

prednosti biljne ishrane

U posljednje vrijeme sve više medicinskih istraživanja otkriva kako se vegetarijanskom prehranom ne samo smanjuje smrtnost kod ljudi, nego i količina štetnih plinova u atmosferi. Ujedno, proteini koje dobivamo konzumacijom mesa možemo nadomjestiti i drugim namirnicama. No s druge strane, pojavljuju se i studije koje navode da upravo vegetarijanci češće obolijevaju od karcinoma i mentalnih bolesti. Čije rezultate valja uzeti kao vjerodostojne?

Kada bi veći broj ljudi prešao na vegetarijansku prehranu, smanjila bi se pretilost, ali i rizik od brojnih bolesti, sugerira istraživanje koje su proveli medicinski fakultet na Harvardu i Opća bolnica Massachusetts pratilo je 13 tisuća osoba tijekom 36 godina.

'Biljna prehrana je izuzetno važan čimbenik za sprečavanje kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, autoimunih bolesti (dijabetes, multipla skleroza), osteoporoze, mnogih vrsta tumora (rak debelog crijeva, rak dojke) i mnogih drugih zdravstvenih poteškoća. No dakako da je zdravstveni aspekt biljne prehrane samo jedan čimbenik zašto bi bilo tko trebao biti motiviran za izbacivanje mesa i životinjskih proizvoda sa svojeg jelovnika. Neopisivo su važni i ekološki i etički aspekti biljne prehrane', kaže Boris Kvaternik iz Prijatelja životinja.

Da bismo se uspješno držali preporuka za pravilnu ishranu, bilo bio potrebno smanjiti konzumiranje mesa za 56 posto, a ujedno povećati količinu voća i povrća koju unosimo u organizam za 25 posto, utvrdili su američki istraživači s Harvarda i Opće bolnice Massachusetts.

Prednosti vegetarijanstva

Prema istraživanju provedenom u Loma Linda University u Kaliforniji dokazano je da je stopa smrtnosti vegetarijanaca manja za 12 posto u odnosu na nevegetarijance. Prema navedenom istraživanju smanjena je smrtnost izražena više kod muškaraca nego kod žena, a i broj oboljelih od kardiovaskularnih bolesti je smanjen. Uzrok je tome pravilna ishrana, smanjenje pušenja i konzumiranja alkohola, te više vježbe i kretanja.

Tena Šnajder, veganka, smatra kako naš organizam nije prilagođen za probavljanje mesa.

'Biološka je činjenica da čovjekov probavni sustav nije prilagođen za probavljanje mesa. Naša slina i želučana kiselina nisu pogodne za razgrađivanje mesa. Naše je debelo crijevo nekoliko puta predugačko, za razliku od veoma kratkih crijeva prirodnih mesoždera, a kao rezultat toga mesna hrana počinje truliti već pri procesu prolaska kroz ljudski organizam. Također, ljudski zubi, nokti i ostala navodna oprema za lov i ubijanje nisu dorasli svom nesuđenom zadatku, što bi postalo jasno svakome tko bi pokušao golim rukama ubiti i rastrgati životinju, a zatim pojesti njezino sirovo meso (da smo prirodni mesožderi, to bismo trebali biti u stanju učiniti). Ako proučite zaista brojna i obimna istraživanja o kardiovaskularnim bolestima, tumornim oboljenjima, autoimunim bolestima (poput dijabetesa, multiple skleroze, osteoporoze i slično) postaje jasna njihova dokazana povezanost s ljudskom prehranom', navodi Tena

veganstvo?!

Veganstvo kao ideologija

Ne mali broj ljudi na svetu i dan danas ispašta zbog strogih religijskih učenja koja imaju koren u našoj prošlosti. Zbog toga se trudimo da se borimo protiv rigidnih, nedemokratskih stavova i pratećih diskriminacija, favorizujući slobodu izbora i međusobno poštovanje. Međutim, u skorije vreme, nešto što je ranije bilo samo način ishrane za određeni broj sledbenika postaje ekstremna ideologija dostojna bilo koje religijske dogme. Ljudi su našli novu razliku između sebe. Ne radi se o religiji, niti nacionalnosti, sada se radi o onome što je na vašem tanjiru. Ako kojim slučajem jedete meso i u tome ne vidite neki problem, postoje velike šanse da sve češće budete žrtva diskriminacije i vređanja od strane zagovornika pojedinih „ispravnih“ načina ishrane. Elem da počnemo.Strogo evolutivno gledano, čovek, Homo sapiens je svaštojed. To je tako kako bi ljudska vrsta imala više šanse da opstane. Mnogi sisari jedu meso, živo, neobrađeno, to čine i naši najbliži srodnici šimpanze. Međutim, kada razmišljamo o ishrani naših predaka, sa sigurnošću možemo da kažemo da pećinci meso nisu jeli onako kako ga mi jedemo, pre svega nisu ga jeli svaki dan. Nekada se lovilo, a ljudi bi danima bili bez mesa, na žitaricama, voću i povrću dok ne stigne dobra lovina. Zbog toga možemo da kažemo da je ljudska vrsta predodređena da jede mnogo manje mesa nego što je danas običaj u razvijenim zemljama. Holesterol i bolesti kardio-vaskularnog sistema su velikim delom posledica preterivanja u mesu. Neki ljudi umiru ranije nego što bi morali zbog afiniteta prema mesu. Takođe, ćelije raka, kao uostalom i sve druge ćelije u organizmu, brže rastu ako se jede meso. Da li to znači da ono ne treba da se jede uopšte? Upravo to sugerišu pristalice veganstva i vegetarijanstva. Vegani su izbacili čak i jaja i mlečne proizvode kao štetne po njihovo zdravlje. Pritom se sve češće pozivaju na naučne činjenice. Njihova glavna argumentacija je sledeća. Kažu zdravije je, kažu zapravo, nećete biti bolesni. Vaš imuni sistem će biti toliko dobar da nećete moći ni da se prehladite, a kamoli da dobijete rak. Kažu i da će doći do produženja životnog veka, živećete duže (zaboravljaju da je možda za pojedinca važno da što duže živi, ali iz malo šire perspektive svakome postaje jasno kako bi izgledala planeta Metuzalema u slučaju da je ovo tačno i kakve kobne posledice po planetu bi to imalo; ovo stanovište dakle i kada bi bilo tačno uopšte ne bi bilo ekološko).E sad da se vratimo na prvi argument. Kažu zdravije je i kažu kako za to imaju naučne dokaze. Zdravije je, dobro, ali jako je bitno u poređenju s čim? Istraživanje koje pretenduje da dokaže kako je veganstvo zdravije od ishrane mesom mora da ima u vidu da postoje mesojedi koji se hrane u restoranima brze hrane i oni koji jako vode računa o tome šta jedu. Međutim, pojavila su se istraživanja u kojima se navodno pokazuje kako su vegetarijanstvo i veganstvo mnogo zdraviji od svake ishrane koja uključuje meso. Svake, dakle generalno. Ta istraživanja sadrže velike metodološke greške. To što je biti vegan zdravije od ishrane po restoranima brze hrane i nije neki neočekivani nalaz. Problem je u tome što treba dokazati da su veganski/vegetarijanski način bolji i od načina ishrane grupe ljudi koja se hrani sa malo mesa i unosi istu količinu povrća i voća kao i vegani/vegetarijanci. Kej i saradnici sa Univerziteta u Oksfordu u pregledu literature zaključuju da nema razlika u frekvenciji javljanja različitih bolesti između grupe vegana/vegetarijanaca i grupe koja jede meso, ali pazi na način ishrane. Još važnije, autori navode da istraživanja za sada ne pokazuju da postoje razlike u oboljevanju od raka između vegetarijanaca i nevegetarijanaca. To znači da grupa koja jede meso i vodi računa o ishrani ništa češće od veganske i vegetarijanske grupe ne oboljeva od određenih bolesti, pa ni od kancera. U drugom radu, Ela Hedad i saradnici zaključuju da gledano kroz prizmu biohemije nema dokaza da je imuni sistem vegana bolji, niti da je gori, od imunog sistema nevegana.Neke pristalice ovih načina ishrane razumeju da nauka ne daje preporuke ni za jedan ni za drugi način ishrane već da se radi o njihovom ličnom izboru. Ali sve veći broj sledbenika uprkos ovakvim i mnogim drugim dokazima i dalje smatra da „postoje naučni dokazi da je vegetarijanstvo/veganstvo bolje i zdravije od ishrane mesom“. Osim što imaju ovakva uverenja imaju i specifična etička uverenja što ukazuje na sistem uverenja-ideologiju. To je posebna vrsta vegana kojih ima sve više i koje karakteriše da su skloni konformizmu uverenjima njihove veganske zajednice i relativnoj neosetljivosti na kritičko mišljenje uz etiketiranje svake kritike kao propagande „nevernika“. Takođe, budući da se ne obaziru na argumentaciju i činjenice koje pokazuju suprotno od onog u šta veruju možemo da zaključimo da se radi o rigidnom, dogmatičkom uverenju koje nema mnogo veze sa realnošću već pre sa nekim drugim uverenjima i vrednostima. Kojim? Pošto smo prvi argument odbacili kao potpuno iracionalan sada dolazimo do njihovog drugog argumenta – kažu pogrešno je ubijati životinje. U tom grmu leži zec. Kažu, ako ne bi voleli da neko Vas pojede zašto onda Vi nekoga jedete? Dakle, stvar je u etici. Treba li da proširimo etička pravila na sva živa bića? Ili, možemo i da ograničimo etiku na moralno postupanje prema ljudima? Vegani na primer etično ponašanje ograničavaju na postupanje prema životinjama i ljudima. Sa druge strane, neki ljudi misle da i ubistvo čoveka može biti etično, kao na primer u slučaju eutanazije.Etičke koncepcije su različite i logično je da ljudi izaberu onu koja je od najveće koristi, a najmanje štete ljudskoj vrsti. Imajući u vidu nutritivnu vrednost mesa i činjenicu da je evolucija mislila da je bolje da budemo svaštojedi mogli bi da formulišemo sledeće pravilo: nemoj da pojedeš drugog ČOVEKA ako ne želiš da on pojede tebe (naši preci su se odavno toga dosetili). Jedenje mesa nije čovekov hir, proteini nam trebaju, a oni se mnogo lakše apsorbuju iz mesa nego iz biljaka koje ih sadrže. Meso nam je dostupno i zimi, a mnoge vrste povrća i voća nisu (ili jesu po visokim cenama). Zašto se onda ljudi odlučuju da postanu vegani ili vegetarijanci? Uzroci su psihičke prirode. Postoje različite hipoteze koje se mogu primeniti na različite tipove vegana. Prva je da usled poistovećivanja životinja i ljudi dolazi do ekstremnog saosećanja prema životinjama. Javlja se osećanje krivice, a ne postoji mogućnost da se ono potisne, pa osoba biva preplavljena anksioznošću. Da bi to izbegla osoba razvija reakciju izbegavanja mesa, a to racionalizuje čuvenom Kalimerovom frazom „nije fer“. Drugo moguće objašnjenje je u tome što veganstvo obećava duži život kao što religije obećavaju večni život. Strah od smrti i neizvesnosti ponovo pokreću dogmu. Ove hipoteze osim kroz studije sličaja treba da budu podvrgnute kvantitativnim istraživanjima. Mogu da se složim da ljudi danas previše jedu meso što je u interesu industrije mesa, ali ne i zdravlja čoveka. Rešenje može da bude propagiranju umerenosti i u smanjivanju potrošnje. Takođe, životinje se gaje u surovim uslovima samo da bi na kraju bile na našim trpezama. To ne mora da bude tako, možemo da zahtevati bolje uslove ne samo zbog njih već i zbog nas jer bi te životinje bile zdravije, ali to će voditi poskupljenju mesa dok se sa druge strane treba pre svega izboriti za bolje uslove života za više od polovine ukupne populacije ljudi. Istina je i da se životinje surovo ubijaju, klanjem i sličnim metodama. I to može da se reši drugačije, npr. mogu da se uspavljuju mada i to može da utiče na cenu mesa. Čak i da bude tako, to pristalicama nove dogme ne bi bilo dovoljno, oni bi da ne jedemo meso pa to ti je. Budući da nije štetno po ljude da su vegani/vegetarijanci ako uzimaju odgovarajuće veštačke suplemente u ishrani nemam ništa protiv da obavešteni, uračunljivi, odrasli ljudi sami odluče o tome šta će da jedu jer radi se slobodi izbora. Imam samo nešto protiv diskriminacije i zloupotrebe nauke. Ali da se vratimo na etiku, prateći ovu logiku, mislite li da jadne biljke vole kad ih neko jede? Voleti i ne voleti… Kao da to može biti ičija sem ljudska vrlina. U pozadini se krije grozna dehumanizacija čoveka. Radi se o smeni humanih sa animalnim vrednostima na kojima počiva ova nova ideologija. Kako čovek može biti isto što i životinja u etičkom smislu? I zašto onda odvojiti biljke i neorganski svet i njih iskorišćavati bez etičke dileme? Verovatno se radi se o tome da je mnogo lakše projektovati osećanja, misli, pa i vrline u životinje nego u biljke. Ne treba generalizovati, ali neki strastveni zagovornici ove dogme i ne kriju da vole više životinje od ljudi i nastoje da izmene društvo upravo u tom smeru. Takve vegane možete da prepoznate po tome što su po pravilu nezainteresovani za probleme sa kojima se susreću ljudi, ratove i zločine nad ljudima, narušavanje ljudskih prava dok su im usta puna životinjskih prava. Toliko. Želela da kažem da za sve veći broj ljudi veganstvo/vegetarijanstvo nije samo način ishrane već ideologija sa čvrstim obeležjem dogme. Upozoreni ste. Populacija koja jede meso se demonizuje svakim danom sve više i više. Ja osećam potrebu da glasom razuma zaštitim moju vrstu.

Ana Jevtic