čovjek i priroda

Ko je imao sreću proputovati cijeli svijet, upoznati ljude različitih rasa, različitog poimanja života, različitih običaja pa tako i različite prehrane, shvatio je da je sklad prorode i čovjeka dubok i svrhovit. Stvarajući svojom superiornom sviješću ljude, imala je i ima jasno razrađen plan gdje će se i kad neko roditi, koje će rase biti i između ostalog što će jesti. Na svim područjima zemaljske kugle postoje određene prehrambene namirnice koje upravo tim ljudima koji tamo žive omogućuju zdrav život. Ishrana na Balkanu je na jednoj osnovi, u Indiji na drugoj, u Australiji na trećoj. Svi imamo specifičnosti u pristupu prehrani koji proističu iz naših genetskih, determiniranosti i uslova prirode u kojem živimo.

Ljudski organizmi mogu biti različitih metaboličkih tipova, odnosno neko bolje funkcionira ako mu je u prehrani više bjelančevina i masti ( dominantno proteinski tip , neko s više ugljikohidrata ( dominantno ugljikohidratni tip, a nekome trebaju sve grupe u otprilike istoj proporciji ( miješani tip). Primjerice, neki ljudi koji pate od ateroskleroze moraju, naizgled paradoksalno, jesti više masnije hrane da bi spriječili razvoj bolesti, dok drugi s istom bolešću, zbog razlike u metaboličkom tipu, moraju izbjegavati masnu hranu. No, sve su to relativno male razlike,svega do 20 % u ukupnom unosu hrane.

Nekad je, u terapijske svrhe, neophodno uzimati neke od "egzotičnih" biljnih preparata ili dodatke prehrani – vitaminske preparate, preparate s masnim kiselinama, enzime i sve ono što će pomoći pacijentu u olakšavanju njegovih smetnji. No, treba nastojati koristiti prirodne tvari. To su tvari koje organizam i inače koristi za svoje normalno funkcioniranje, ali ih u određenom trenutku, u svrhu liječenje, treba dati u većim količinama ( u terapijskoj dozi). Prije svega, potrebno je procijeniti u kakvom je stanju osoba, koliko se bolest proširila, koliki su potencijali te osobe za samoregulacijom, koliko može razgraditi od namirnica koje jede te koliki su mu kapaciteti apsorpcije hranjiva.